Dubrovnik nije izuzetak – rekao je prof. dr. sc Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu prilikom predavanja ‘Suvremeni vs. povijesni grad – problematika planiranja i upravljanja gradova s povijesnom baštinom’ u četvrtak u Galeriji Dulčić Masle, a prilikom kojeg se zapitao: ‘Gdje je granica između svakodnevnog života i profita’.
Povećanim interesom za hrvatske gradove koji imaju povijesne jezgre, nastalim uslijed vala turizma dogodile su se brojne promjene. Najistaknutija je gubitak stalnih stanovnika. Već na samom početku Jukić je prikazao reklamu Hrvatske turističke zajednice u kojoj je preko fotografije povijesne jezgre Dubrovnika ispisan citat ‘Puna života’, što smatra apsurdom. Naime, prema podacima iz 2016. godine unutar povijesne jezgre živi 1550 lokalnih stanovnika, a svaki treći stanovnik ima više od 60 godina. Jedna od naših sugrađanki na predavanju je dodala i informaciju kako je ta brojka itekako smanjena. U Splitu je, primjerice, prema posljednjim podacima, gotovo 30 posto stanovnika napustilo povijesnu jezgru. ‘Ima li života iza zatvorenih škura?’, pita se Jukić. U glavnom gradu se događa isti scenarij iznajmljivanja, samo u zimskom razdoblju. ‘Zagreb uči od Dubrovnika’, ističe.
Sve mjere, ciljeve i sugestije sveo je na tri različite razine – što može učiniti gradska uprava, što mogu učiniti mjerama planiranja arhitekti i urbanisti te na kraju što može učiniti lokalna zajednica . Naglašava da se ništa ne može učiniti ako tri spomenute razine zajedno ne sudjeluju. Najbitnije je – krenuti s promjenama i biti spreman na njih. No, prije svega postoje preduvjeti i predkoraci na interdisciplinarnoj razini.
– Prilikom izrade novih planova, potrebno je promijeniti odnos grada i građana te zakonske regulative. Moraju se donijeti odluke po pitanju tipa turizma, a onaj tko bude riješio promet u Dubrovniku – riješit će sve. Dubrovnik ne može rasti u ovim granicama u kakvim je danas. Njega treba promišljati regionalno i uspostaviti jednu novu prostornu strukturu za viziju grada za 30 godina. Nažalost, strateško planiranje svelo se na provedbeno, parcele, investitore… Nemamo dugoročni pogled ni cilj kamo idemo. Planiranje grada nije samo posao arhitekata i urbanista, nego se radi o interdisciplinarnom poslu u kojem sve struke ravnospravno sudjeluju s ciljem održivog razvoja. Kolega Božo Benić je rekao da jedva čeka novu generaciju planova i novi GUP. Na temelju moga iskustva od 30 i nekoliko godina mogu samo reći da novi GUP ništa neće promijeniti ako ostane stari odnos grada i građana, ako ostane odnos grada i investitora, ako regulativa postane gora. Sve će se isto nastaviti pod istim imenom. Potrebne su promjene, a ne samo novi dokumenti – ističe Jukić.
Sve se ad hoc rješava, od investitora do investitora te se zanemaruje zajedničko. Dubrovnik je, naglaša Jukić, nastao na tome da je zajedničko iznad pojedinačnog. Nažalost, danas je drukčija situacija. Veza grada i građana treba postati jača naspram drugog odnosa. A to je onaj između investitora i grada.
-Ako grad i građani postignu simbiozu i jačinu, onda će doći do skladnog razvoja u prostoru. Za razliku, ako se to dogodi i grada i investitora, onda smo svjedoci nasilja u prostoru – govori Jukić.
Postoje potencijali koji bi se mogli iskoristiti da bi se promijenio tip turizma. Dubrovnik svoj turizam i napredak temelji ‘na stečenoj položajnoj renti’. Drugi gradovi turizam pokušavaju ‘temeljiti’ na zaleđu, koji se kod nas zanemaruje, kaže Jukić, nadalje na načinu života, tehnologiji, gastronomiji, umrežavanju… To je sigurno nešto na čemu će Dubrovnik, prema riječima Jukića, trebati poraditi. Lokalnu zajednicu predstavlja kao pokretača promjena. Potrebno je raditi na njenoj edukaciji i uključiti ju u planiranje svih projekata.
-Pritiskom na gradsku upravu, može se postići kvaliteta života. Izrazito je bitna participacija stanovništva, da budu aktivni sudionici, a ne da budu samo obaviješteni da se donosi određeni plan – rekao je Jukić. Lokalna uprava mora promijeniti pristup prema turizmu i načinu korištenja prostora. Bez toga nema nikakvog pomaka.
-A i građani isto ne moraju upirati prstom na upravu. Moraju promijeniti neke svoje navike i očekivanja. Biti protiv cruisera, a iznajmljivati u središtu grada deset apartmana – to je dvoličnost – Jukić će.