Za život stanovnika Koločepa nužno je pristajanje Postire u Donje Čelo i svako drugo rješenje je neprihvatljivo – zaključak je to u nedjelju održanog sasatanak mještana ovog otoka. Naime, zbog rekonstrukcije rive brod Postira neće moći pristajati u Donje Čelo već će se Kalamotezima osigurati zamjenski brod koji će pristajati Gornje Čelo. No, s tim se ne slažu mještani koji su nadležnim institucijama uputili javni apel. Ističu kako je život na otocima oduvijek predstavljao izazov.
-U prijašnjim vremenima na manjim hrvatskim otocima stanovništvo je posao moglo pronaći u svojim mjestima, škole su bile otovorene i sl. te nije postojala potreba za brodom kao što je to danas. Otok Koločep udaljen je od kopna svega 3 km i svakodnevno je povezan brodom ‘Postira’ sa svojim administrativnim središtem. Nužno je napomenuti da su stanovnici Koločepa ujedno i građani grada Dubrovnika. Donje Čelo jedno je od dva naseljena mjesta na otoku i u njemu živi većina stanovništva. U njemu se nalazi jedina trgovina. Tu su još i pošta, osnovna škola za učenike do četvrtog razreda te hotel. Mjesto je povezano brodom s Dubrovnikom te njime svakodnevno putuju osnovnoškolci viših razreda, srednjoškolci, studenti te oni koji su zaposleni na kopnu. Ovaj vremešni brod je žila kucavica stanovnika našeg mjesta. Posebno je značajan za održavanje života na cijelom otoku, a ponajviše u Donjem Čelu – navode u apelu Kalamotezi.
Drugo mjesto na otoku, pišu dalje, također je svakodnevno povezano s Dubrovnikom brodom ‘Europa’ koji nije pogodan za zimske uvjete iako se u službenim podacima navodi suprotno. Često puta zimi se dogodi da zbog jake bure ili juga on ostaje privezan u Gružu te je Postira jedina veza otočana s kopnom.
-Uz to brod Europa ima vrlo mali zatovreni prostor, kapaciteta 33 osobe te nije adekvatan za zimsku vožnju. Jedan od razloga zašto ovaj brod ne može voziti zimi po grubim vremenima je i taj što se more s krme prelijeva među putnike kad je brod na udaru velikih valova. Stanovništvo Koločepa je redom treće životne dobi pa vožnja ovim brodom po nevremenu predstavlja potencijalnu opasnost za život. Pristanište u Donjem Čelu izgrađeno je početkom 20. stoljeća i u skorašnje vrijeme doživit će rekonstrukciju i proširenje. Stoga dolazimo do problema održavanja redovne brodske linije. Nedavno je brod Postira imao probno pristajanje u pristanište u Gornjem Čelu te je dokazano da je dubina premala i da između trupa broda i morskog dna ostaje svega nekoliko desetaka centimetara. Moramo napomenuti i to da navedeno pristanište nije pogodno za zimu jer je direktno na udaru bure i velikih valova uzrokovanih jugom pa pristajanje broda u većem djelu zimskih mjeseci ne bi bilo moguće. Smatramo da je jedino adekvatno rješenje za održavanje brodske linije da se Postiri omogući pristajanje u luci Donje Čelo, a za to postoji nekoliko solucija. Prva je da izvođač radova pronađe drugi način korištenja velikog mula i da cijelo vrijeme bude omogućen pristup Postiri. Drugo rješenje je postavljanje pontona na dio obale uz Vilu Ružu, dakle na drugu stranu uvale. Ovo rješenje je najbezbolnije i njegova realizacija svodi se samo na nabavu pontona, što ne predstavlja prevelik trošak. Planirano vrijeme izvođenja radova je 15 mjeseci i to znači da su mještani Koločepa osuđeni dvije zime na život bez Postire. Pitamo se hoće li nadležne institucije htjeti preuzeti odgovornost kad neki Kalamotez ostane bez radnog mjesta zbog konstantnih nedolazaka na posao ili kad učenik izostane više dana iz škole? Rješenje koje nam tenutno nameću institucije je za njih najbezbolnije, a mi se s pravom osjećamo kao građani drugog reda – navode u apelu mještani Kalamote. Napominju kako su u prošlosti već imali neugodnih iskustava za vrijeme zime kada bi došlo do kvara na Postiri. Liniju 807 u tom bi slučaju preuzeo trajekt s iznimkom da ne bi pristajao na Koločepu, već bi ovaj najjužniji hrvatski naseljeni otok ostao osuđen na neadekvatne brodove, kojima je primarna zadaća prijevoz turista ljeti. Znalo se dogoditi, nagašavaju, da bi Koločep bio odsječen od kopna sve do povratka Postire.
– Apeliramo na institucije koje su nadležne da osiguraju normalan život otočana. To je život koji nije nimalo lagan i nije ga lako razumjeti ako niste bar jednu zimu proveli na nekom otoku. Što bi bilo da se izvode radovi na Jadranskoj magistrali i da stanovnici Župe ili Konavala nisu sigurni mogu li ujutro doći na posao u Dubrovnik, ovisno o vremenskim prilikama? Zbog svih prethodno navedenih razloga zahtijevamo od institucija na lokalnoj i državnoj razini da zaštite prava mjesnog stanovništva – zaključuju Kalamotezi.