Jinxi su više od dvadeset godina na hrvatskoj glazbenoj sceni i dokazano su jedan od najboljih pop bendova i na ovim prostorima.
Nedavno su održali koncert u Dubrovniku gdje su promovirali svoj novi album ‘Pogrebi & Pomiriši’ koji je svjetlo dana ‘ugledao’ nakon dvije godine marljivog rada i snimanja. Osim o njihovom vrhunskom albumu, s pjevačicom Jadrankom Ivaniš Yayom razgovarali smo o situaciji na domaćoj glazbenoj sceni, procesu nastanka albuma, ali je i otkrila koji glazbenici se nalaze na njenoj playlisti.
Novi album ‘Pogrebi & pomiriši’ izašao je šest godina nakon albuma ‘Diksilend’. Koliko je trajao rad na njemu? Na koji način vidite ovo novo studijsko izdanje u smislu neke zrelosti benda?
Coki je autor naših pjesama, koje je potrebno smisliti i napraviti što sve skupa nije mali posao. Coki je zadnjih godina surađivao s Mayalesima i radio na mjuziklu u Sloveniji. Na to su ‘otišle’ neke tri, četiri godine. A i mi smo na albumu radili dvije godine. Svirali smo cijelo vrijeme tako da ne možemo govoriti o nekoj dramatičnoj pauzi. Danas se razmišljanje o albumu, kao nekom formatu, dosta promijenilo, ljudi nisu ‘zagriženi’ za rad na albumima, izbacuju uglavnom singleove… Nama je bilo najbitnije napraviti dobar album – koliko god vremena bilo potrebno. Inače bismo uzeli pauzu, no to ne možemo priuštiti. Paralelno smo svirali na koncertima i radili na ploči.
Svakako želimo postići tu zreliju glazbenu crtu na svakom albumu. Uvijek se može napredovati ako imaš volje i energije za to postići. Ovo je bio zahtjevan album jer su uključeni stilovi s kojima nismo baš ‘doma’. Snimala sam vokale jako dugo. Radili smo na brojnim finesama zbog čega smo kvalitetno ‘potrošili’ dosta vremena.
Za finalni miks većine pjesama bio je zadužen britanski producent Mark Saunders koji je radio s glazbenicima kao što je Bowie? Kako je došlo do ove zanimljive suradnje?
Saunders je radio s velikim ‘facama’ što nas izuzetno imponira. Prvi je ovo put kako smo uzeli nekoga ‘sa strane’ za rad i dodatni umjetnički doprinos na albumu. To je bilo pravo osvježenje i jako smo sretni jer album zvuči izvrsno.
Kako reagirate na pjesme sa starih albuma? Primjerice kad čujete neku svoje pjesmu na radiju, na koju momentalno kažete: ‘Gasi!’
Coki ih ima sigurno puno više nego ja. Često zna biti nezadovoljan kao autor što je sasvim normalno jer ipak zna najbolje gdje je popustio, gdje smo bilio zaigrani, gdje smo bili super, a gdje nismo… Sigurno ima pjesama koje nam danas zvuče smiješno. Neki dan je netko pustio ‘Mediteraneo’, koja je super zamišljena i sadrži dobar tekst te je sama po sebi sarkastična. Ali kad ju čuješ, promisliš – mogli smo to bolje. No to je sve simpatično. Ima neku svoju čar i nije tako strašno. Zato smo i toliko radili na ovom albumu jer ne želimo izdati nešto za što u potpunosti nismo sigurno da je dobro. Stariji smo, tvrđi i kriteriji su nam ipak viši. Imamo više iskustva i dajemo si više vremena za nešto napraviti.
Možemo li očekivati možda neke pjesme na engleskom jeziku?
Pričali smo nedavno o tome. Ali nekako nije lako snimiti pjesme na engleskom jeziku. Trebalo bi napisati drukčije pjesme. To bi sve podrazumijevalo cijeli drukčiji poslovni plan. Ne razumijem se u potpunosti u cijeli taj ‘biznis’ – kako to promovirati, ‘progurati’, gdje poslati, s kim kontaktirati… I u konačnici bismo li bili spremni na takve glazbene izazove. To nam je malo pod upitnikom. Trenutno imamo recentne stvari za napraviti na našem terenu i to bi nam u sada bio dodatni posao.
Kako teče proces nastanka pjesama i albuma? Postoje li razmirice među vama?
Uvijek postoji nekakva debata. Cuki je autor, aranžer i producent. Ima ideju i ide za tim, a mi pokušavamo unijeti neki svoj doprinos. Teško je uvijek pričati o pjesmi koja ne postoji. Kad imaš osjećaj jesmo li blizu toga nečega što je on zamislio ili smo s druge strane – daleko. To je kreativan proces koji je izrazito naporan i zahtjeva dosta rada i vremena. Svatko tko se bavi s tim, zna o čemu pričam. Svaki put se nešto novo dogodi u studiju. Nešto za što smo mislili kako je super – ne ispadne tako. I obrnuto!
Kakvo je Vaše trenutno mišljenje o hrvatskoj glazbenoj sceni? Isto tako, vlada li još među Vama mišljenje kako možete zaraditi samo od glazbe?
Premalo je komunikacijskih kanala kojim bismo došli do ljudi, osim Interneta. Na televiziji se premalo ‘vrti’ glazba i nove stvari. Sve je više emisija u kojima se kuha, gdje zvijezde pjevaju… To nije ništa novo. Govorimo o reciklaži mediokritetskog načina razmišljanja. Na hrvatskoj su sceni potrebne nove ideje. Ako želimo napredovati, treba otkrivati nove mlade ljude i dati im priliku kako bi došli do izražaja i pronašli svoje ‘mjesto pod suncem’. Sve se promijenilo, drukčije je nego prije dvadesetak godina. Glazba nije više bitna. Nama i dalje jest, u individualnom smislu. Čini mi se kako nema više dobrih klubova kao 90ih godina gdje smo svirali, i preko tjedna i preko vikenda. Prije se puno više sviralo. Svi iz benda prvenstveno živimo od glazbe. Osmeročlani smo bend zbog čega smo itekako zahtjevni. Mi na kraju krajeva ne odustajemo, niti želimo odustati od svog načina sviranja. Želimo imati produkciju na nivou jer je bitno da uživo to bude u najboljem redu. Situacija je takva da ništa nije sigurno, postoji previše neprofesionalizma. Nikad ne znaš, svirka može otpasti netom prije, ili upasti par dana prije. Stresno je i nije baš kao prije.
Koje se pjesme trenutno nalaze na Vašoj playlisti?
Zadnje u automobilu što sam slušala su pjesme Tom Waitsa. Zatim Talking Heads, Bowie, Basement Jaxx… Uglavnom neka ‘stara’ i raznolika glazba. Nemam neki određeni stil, ali se vraćam starim izvođačima i bendovima.