Volonterka Društva za zaštitu životinja Sandra Sambrailo uputila je putem Facebooka apel za pomoć u brizi za životinje u azilu na Žarkovici.
Dubrovčani na to nisu ostali gluhi, već su se tijekom posljednjeg dana 2016. godine počeli organizirati i umrežavati.
Rezultat je Facebook grupa SOS Zarkovica, kojoj se mogu priključiti svi koji su spremni pomoći volonterima iz azila na Žarkovici, koji se svakodnevno bore s neljudskim uvjetima rada, a sami skrbe o preko 300 pasa.
U spomenutoj Facebook grupi mogu se dobiti sve informacije kako točno pomoći i što poduzeti, jer u tijeku je akcija prikupljanja novčanih sredstava za plaću jednom radniku koji bi svakodnevno bio i radio u azilu na Žarkovici. Nije bitno hoće li iznos biti 10, 20, 50 ili više kuna, ali je bitno da bude redovito mjesečno uplaćivan. Nekima je taj iznos jednak jednom izlasku ili ispijenoj kavi, a volonterima na Žarkovici vrijedit će zlata.
Prenosimo apel volonterke Sandre Sambrailo:
„Azil Žarkovica, makar imala onaj famozni prefiks ‘neregistrirani’, jedini je u Hrvatskoj (vjerujem i u svijetu) bez zaposlenih djelatnika.
Održivost ‘pogona’ koji uključuje skrb o preko 300 pasa i to u uvjetima koji su već svima poznati, doista je nemoguć!
Tim više što udruga radi na spašavanju i drugih životinja i sudjeluje u raznim akcijama koje oduzimaju vrijeme volonterima.
Volonteri koji dolaze, unatoč trudu (zahvaljujem i ovdje i uvijek onima koji su dali sve od sebe) ipak nisu dovoljni za opstanak azila uz radno vrijeme koje traje 24 sata.
Od 2004. godine svaki dan sam provela u azilu, a posljednje 4 godine i svaku noć.
Žarkovica je postala moj dom.
Kontejner gdje boravim sa psima jedini je zaklon. To je mjesto gdje se sklanjam od bure i kiše. Mjesto gdje na dasci presjedim svaku noć, bez sna, grijanja, obroka, zahoda… i svega što život čovjeka čini ljudskim.
Ljubav prema životinjama daje nadnaravnu snagu i izdržljivost (ljubav je uvijek pokretač i snaga).
Ipak, tijelo zna i pamti!
Ono postavlja granice koje jednom neću preći!
Nerado govorim o sebi i svom angažmanu, jer ovo je moj izbor, ali bojim se za budućnost pasa o kojima skrbim.
Kako vrijeme odmiče sve manje vjerujem u skoro rješenje problema kroz izgradnju azila i obećanog zapošljavanja radnika do tog trenutka.
Svaka kuna koju ste donirali udruzi (ne trebam vam ni reći koliko sam na donacijama zahvalna), odlazi na životinje, a ne na pomoć radnika. Tu su prioriteti: hrana, cijepljenje, liječenje, kastracije, kućice, ograde…
Uvijek su životinje na prvom mjestu, samo radi njih i jesmo tu, ali je činjenica, od koje više ne mogu bježati, da će ovih 300 duša ostati samo ako me ne bude!
Da ne duljim i da sačuvam barem malo dostojanstva, zamolit ću vas za pomoć… Onako ljudski i bez zadrške!
Ja, dragi moji, jednostavno više nemam dovoljno snage izdržati sve ovo sama!
Ne tražim grijanje u kontejneru, ni plaću, ni slobodne dane… Želim samo pomoć kako bi preživjela!
I želim život za njih!’