To da je „točionik“ sastavni dio svakog ugostiteljskog objekta – znamo! A evo, sad kad su posjete prijatelja iz Dubrovnika do Milana Jejine krenule, znamo i kako je Točionik malo mjesto Dubrovačkog primorja.
Malo, skriveno mjesto, sa sve manje, gotovo pa nimalo stanovnika, skoro pa „na kraju svijeta“, jer iz njega putovi dalje ne idu nigdje. E, tamo je Milan Jejina našao svoj mir zadnjih godina. Obnovio staru mlinicu, učinio prelijepu kučicu za odmor, uredio okolnu baštinu i doce, te nabavio prelijepog crnog vranca, konja pasmine „hanoveranac“ koga zove Sokol i koji ga jako voli! A tek Milan njega!
A kako je krenulo, svoj mir bježeći iz gradskih gužvi počeli su kod njega i u Točioniku nalaziti i njegovi prijatelji. Ove subote, zadnje sunčane za sada, do Milana i Točionika za odmorit dušu došli su Marko Vuletić i dvojac iz Šipčina Josip i Nikola, Rudi Butković i Ivan Čagalj „Čago Mali“, Mario Maslać znan kao „Pico“ i sin mu Paolo, zatim zaljubljenica u konje Marija koju znamo sa Medene doline gdje brine o Bizi i malim ponijima, te kao posebni gosti Knez Republike Porporela Jozo Mafijozo i njegov bivši ministar sitnog obrta, iz prolog mandata dok je trajao njihov „dubrovački dogovor kvartova“, svima znani Bobo Bobinjo Krkić iz Šipčina. Pridružio im se naravno i kao pravi domaćin, gospar Mato Grkeš, te je sve prošlo po gustu svih!
Pričalo se o košarci, ipak je Milan velika povijest tog sporta u Dubrovniku, pa o tome kao je trebao u „Bosnu“, pa ga zvali „Partizan“ i „Šibenka“, al’ on ostao doma, jer je ipak najviše volio ribanje i parangal! Pričalo se i o zgodama iz Domovinskog rata, ipak su Rudi, Marko i Milan i tu odigrali veliku i hrabru ulogu. A i jahalo se na lijepom Sokolu, savjete su izmijenili Marija i Milan, a onda ga je uz podizanje ekipe zajahao i sam Knez Jozo Mafijozo! Živnula ekipa, živnuo i Točionik! A kako se čuje po najavama, opet će uskoro, s prvim suncem do Milana dolazi ekipa ponovno, jer ovo je bio odmor snova!