Slušni aparat

Ubojiti dinosauri za vatreno ljeto

Iako je ljeto u punom naletu svoje nepodnošljivosti i bandovi preferiraju festivalske nastupe umjesto izdavanja novih albuma, posljednji lipanjski vikend donio nam je dva odlična nova izdanja – jedan fantastičan povratnički album i jedan kandidat za debitantski album godine.
Kanadska post-hardcore grupa Alexi­sonfire cijelu svoju dosadašnju karijeru sažela je u kratkih, ali upečatljivih sedam godina s početka tisućljeća. Momci s rijeke Niagare bili su dovoljno otkačeni da svoju grupu nazovu po porno glumici Alexis Fire, a dovoljno kvalitetni da svoju kari­jeru započnu kao predgrupa GWARu, Gla­ssjawu i Juliana Theory prije izdavanja svojeg prvog, istoimenog albuma, a pje­sme ‘Pulmonary Archery’ i ‘Counterparts and Number Them’ postaju instant hitovi koji im privređuju i mjesto na Hellfestu 2003. godine.

Slijede vrlo uspješni albumi ‘Watch Out’ i ‘Crisis’ koji su ih uzdigli prema vrhu piramide tada iznimno popularnog emo/ screamo žanra, s hitovima poput ‘Acci­dents’ i ‘This Could Be Anywhere in the World’, a kulminacija cijelog projekta jefantastičan četvrti studijski album ‘Old Crows/Young Cardinals’. Band započi­nje svjetsku turneju od čak 300 nastupa koja traje sve do kraja 2010. godine, a zamor materijala čini svoje i članovi grupe se miroljubivo razilaze po razno­raznim solo projektima. Nakon punih pet godina pauze ekipa se ponovno okuplja za nastupe po raznim festivalima, no tek je lipanj 2022. i peti studijski album ‘Other­ness’ konačna potvrda da su pjevač George Pettit, gitaristi/pjevači Dallas Green i Wade MacNeil, basist Chris Steele i bubnjar Jor­dan Hastings (jedini neoriginalni član) ponovno zajedno, i da je Alexisonfire izdao još jedan genijalan album vrijedan uvrštavanja na mnoge playliste i top-liste. Iako nešto smireniji i ozbiljniji od prethod­nih albuma, unikatni emo/post-hardcore stil grupe apsolutno je prepoznatljiv od prvih taktova uvodne ‘Committed to the Con’ i prateće ‘Sweet Dreams of Other­ness’.

Balada ‘Sans Soleil’ mnogima će, kao meni, sigurno biti najdraža stvar na albumu, a ako ste željni još sličnih pjesama nećete pogriješiti ako uz nju na repeat sta­vite ‘Mistaken Information’. Odličan dvo­korak za depresivno vrele ljetne noći. Za slušatelje željne malo žešćih tonova tu su ‘Survivor’s Guilt’ i ‘Reverse the Curse’, a odjavna osmo-minutna ‘World Stops Tur­ning’ savršeno je opuštajući kraj ovog izvr­snog albuma.

No, baš kad sam mislio da je kraj lip­nja rezerviran isključivo za ‘Otherness’, iz mrtvog kuta privučeni teškometalnim zvukovima napada agilniengleski kvintet RXPTRS (Raptors) sa svojim debitantskim albumom ‘Living Without Death’s Permi­ssion’. Pomalo subliminalan izbor nakon što sam proveo nekoliko dana analizira­jući povratak Mars Volte na scenu, već od prvih sekundi uvodne ‘Burning Pages’ moj mozak pokušavao je smjestiti tu stvar neg­dje na ranije albume At the Drive-In, a prije nego sam se snašao nalijeće ‘Rock Bottom (Is a Stepping Stone)’ i shvaćam da sam poražen – ovo je album koji će dobiti ista­knuto mjesto u mojoj slušaonici ovog ljeta.
Iako biste ih vizualno mogli jednostavno kategorizirati kao tipične hipstere, pjevač Simon Roach, gitaristi Ian Chadderton i Harley Watson, basist Sam Leworthy i bubnjar Mat Capper stvorili su vrhunski album na raskrižju rocka, metala, punka i hardcorea, a nastavljajući slušati ‘Dead Awake (Pretty as the Drugs We Take)’ i ‘Demons in My Headphones’ definitivno ćete se zaraziti ovim dinosaurskim viru­som jer ovi Raptori su puno žešći i opa­sniji od bilo koje verzije filmskog serijala. ‘Let Me Die How I Want’ priča je o dignitetu eutanazije, ‘Cold Ground’ o životu nakon smrti najmilijih, a ‘Death Rattle’ ozbiljan osvrt na mentalne demone koji proganjaju svih nas ponekad.

Nakon milijuntog konsekutivnog pre­slušavanja ‘Living Without Death’s Permi­ssion’ imam definitivan odgovor na svako pitanje: ‘Što preporučaš za slušanje’ RXP­TRS imaju pozadinu Metal Blade Records, no ipak su dovoljno nepoznati i netko bi ih mogao nehotice i propustiti. Ne dopustite si to, zadajte si zadatak da ovaj album pre­slušate barem jednom – jer nema ni teorij­ske šanse da to bude i jedini put.

Foto:

Alexisonfire – Dine Alone Records

RXPTRS – Metal Blade Records

Pročitajte još

Jack White je Bog

Petar Ipšić

Heavy metal gljiva

Ivan Jelčić

Urbano, samo urbano

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija