Oproštajna turneja Tereze Kesovije (87) počinje 3. svibnja, a kako piše Gloria, teško će biti ovoj Dubrovkinji posljednji put stati na pozornicu.
Turneja započinje u Splitu 3. svibnja, a nastavlja se u Dubrovniku, Ljubljani i Zagrebu. Da je doista riječ o oproštaju, nije odlučilo ni srce ni glas, već vrijeme, koje neumoljivo podsjeća da i najveće karijere jednom moraju zatvoriti svoj krug. U razgovoru za Gloriju, Tereza se prisjeća svojih početaka – kako je kao djevojčica trčala Konavlima koje su je inspirirale za sviranje flaute, bježala iz škole u kojoj je prezirala matematiku, neimaštine tijekom studija na glazbenoj akademiji u Zagrebu, ali i sjećanja na to razdoblje koje je veže za Arsena Dedića i prve ljubavi. Prisjetila se i brojnih svjetskih umjetnika koje je upoznala tijekom dugogodišnje karijere u Francuskoj, ali i onih istinskih prijatelja koji su danas bezuvjetno uz nju. U toj mješavini sjećanja, emocija i životne mudrosti, Tereza danas djeluje smireno i pomireno: kao umjetnica koja je proživjela mnogo, dala još više i koja, unatoč oproštaju od pozornice, ne prestaje biti prisutna ondje gdje je oduvijek najviše pripadala – u srcima publike.
Svoju turneju počinje u Splitu, zašto je baš taj grad prvi na redu?
– Dubrovački gradonačelnik već mi je zamjerio što Dubrovnik nije prvi. Međutim, kad bi me netko naglo probudio i pitao koji grad više volim – Split ili Dubrovnik – ovako na brzinu rekla bih: “Podjednako.” Split je grad temperamenta i grad koji mi je jako puno dao. Tamo je sve počelo 1962., kada sam prvi put nastupala na Splitskom festivalu. Splićani su uvijek vjerovali u mene. Naravno da sam Dubrovkinja, Dubrovnik me svojata – tamo sam rođena. Divan je to grad koji me izludi u najpozitivnijem smislu. Na onim uličicama na Stradunu sam odrastala. Splitu sam se približila bez nametanja – navela je.
