The Guy Who Just Bought a Boat naziv je jednog u nizu ponavljajućih skečeva SNL-a (Saturday Night Live), kasnovečernjeg humorističnog varijete programa koji se na NBC-ju u kontinuitetu emitira još od 1975. godine. Kao povremeni gost popularnog segmenta Weekend Update tako se u ulozi tipa koji je upravo postao vlasnik broda od 2017. pojavljuje član SNL ansambla, urnebesni Alex Moffat. Ušminkan kao da je išetao iz skladišta Tommyja Hilfigera Moffat uživljeno dijeli ljigave savjete za uspješan ‘dejt’. Svaka njegova rečenica prožeta je igrom riječi s degutantnim seksualnim aluzijama uz prilagođenu iritantnu izvedbu i zgražanje voditelja Updatea Colina Josta. U posljednjoj epizodi ‘Tipa koji je…’ sa savjetima za romantična putovanja Moffat preporučuje put na obalu Amalfija uz tradicionalno sočne insinuacije (…and to get your Bologna into some Pusitano, don’t forget about her Naples…).
Ako nemate brod ili barem ne onaj koji bi vas mogao sigurno odvesti do raskošne obale jugozapadne Italije, do nje možete stići ako uronite u bilo koji od dva ovogodišnja albuma Engelwooda. Pravog imena Matt Engels, ovaj mladi producent rodom iz Madisona u državi Wisconsin, a stacioniran u njujorškom Brooklynu, od 2014. godine i prvog albuma ‘Odd’ gradi svoj zvuk koji je najviše naslonjen na estetiku future funka i vaporwavea te srodnih pravaca poput lo-fi housea, ali i japanskog funka i city popa 80-ih, yacht rocka, soula i plejade tropskih glazbenih stilova tvoreći poletnu i neodoljivo optimističnu fuziju koja odiše ljetom i plažom te se kao takva svrstava u vrh ovogodišnjih preporuka za zvučnu kulisu bezbrižnosti ljeta. ‘Nautical Nonsense’, objavljen 12. kolovoza, vodi se kao njegov deveti studijski album, iako mu diskografija na službenoj Bandcamp stranici broji gotovo 30 izdanja različitih formata, a sva su objavljena u samostalnom aranžmanu bez diskografske kuće kao posrednika. Postoji minimalno ili nimalo press objava o njegovim izdanjima, a dalje od komentara na Bandcampu ili na You Tube kanalu teško je bilo što o njima saznati.
Nakon što je 2020. objavio zapaženi album ‘Yacht World’ (singl ‘Crystal Dolphin’ s 80 milijuna slušanja na Spotifyu njegova je još uvijek uvjerljivo najpopularnija pjesma), Englewood je u veljači ove godine izbacio kratki album ‘Summer Dreamin’, suradnju s kolegom iz Kopenhagena koji objavljuje pod pseudonimom iamalex.
Uvodna pjesma ‘Amalfi’(!) s nešto tvrđim house beatom i neodoljivim semplom nagovijestila je novo poglavlje u radu Engelwoooda. U pjesmi se on značajno odmiče od lo-fi karakteristika više lounge i pseudo jazz radova koji su povremeno znali zvučati kao pozadinska glazba za hotelska predsoblja (treba međutim biti iskren pa reći da su neki albumi poput prošlogodišnjeg ‘Jacuzzi Jams’ ili trilogije ‘Boardwalk Bumps’ kao takvi i zamišljeni). Uz izuzetak spomenutog singla, ostatak od 9 pjesama kreće se unutar ležernog mid-tempo loungea koji je, uostalom u skladu s nazivom, stvoren za poslijepodnevno lješkarenje i sanjarenje uz more. Na ‘Nautical Nonsense’ sve zvuči puno ozbiljnije, a uvodni singl ‘Limsa’ sa semplom ‘Que Pasa’, ranog singla grupe Kid Creole and the Coconuts, Engelwood je objavio u travnju uz opasku ‘vraćam ljeto’. I nije bio u krivu. ‘Slavic Slammer’, još jedan pop house brzac i najavni singl, defakto je obrada velikog Bollywood disco hita ‘Jimmy Jimmy Jimmy Aaja’ iz 1982. godine. Pjesmu je prije 15 godina semplirala M.I.A. na njenom albumu ‘Kala’), a Engelwoodova verzija doima se kao križanac Hindi disco glazbe i pjesme ‘Rasputin’ grupe Boney M, odnosno ‘Funkytown’ Lipss Inc. ‘Show me Your Moves’ poigrava se s afro beatom, dok ‘Tijuana’ posuđuje od funk i disco obrazaca grupa Earth Wind & Fire ili Kool and the Gang, jednako kao ‘Block Party Dinger’ te završna ‘Funky Zeit’. Od početka pa sve do kraja trajanja (14 pjesama u 34 minute) ‘Nautical Nonsense’ rijetko spušta tempo i ako je prvi ovogodišnji album ‘Summer Dreamin’ zamišljen kao glazbena podloga za opuštanje na plaži, onda je ovaj kao stvoren za dnevni beach party. Ili, još bolje, party na brodu. Engelwood zapravo u svom artworku promovira karikaturalni imidž novopečenog jahtaša koji nikad nije plovio dalje od Donjeg Čela, ali inzistira na tome da ga se pozdravlja s Ahoy, kapetane. Preporuka je ovaj album slušati naizmjence sa spomenutim ‘Yacht World’ i usput konzumirati gin tonic ili neki drugi osvježavajući složenac prije nego što ljeto posve iscuri. A ako ovog ljeta nećete do Amalfija, nema veze, brzo će drugo. Foto: engelwood.bandcamp.com