Prije tri mjeseca suočili smo se s činjenicom da se svijetom proširio novi soj virusa. Nazvali su ga ‘britanskim’ i odmah obavijestili stanovništvo da se brže širi i da je zarazniji od ovog soja Covida-19 kojeg smo imali dotad. O tome je li smrtonosniji rasprave i dalje traju. Nakon britanskog, uslijedili su južnoafrički, njujorški, češki, brazilski i još nekoliko njih, a nekima od njih, pogotovo onom južnoafričkom, pripisivane su i ‘moći’ zaobilaženja čak i imuniteta stvorenog cjepivom. Ni to nije službeno potvrđeno, piše RTL.hr.
Kako nastaju novi sojevi i zašto su se počeli pojavljivati gotovo godinu dana nakon početka pandemije? Evo što kažu stručnjaci:
– Pretpostavljamo da je virus zarazio nekoga sa slabim imunitetom. Potom se nastanio u njegovom tijelu i mjesecima prilagođavao na razne uvjete prije nego je zarazio neku drugu osobu – rekao je virolog Ravindra Gupta sa Sveučilišta u Cambridgeu za New York Times.
Ako se ovo pokaže istinitim, moglo bio doći do promjena u programima cijepljenja u zemljama koje su još nisu započele imunizaciju stanovništva ili su procijepile jako malo ljudi.
– To znači da bi apsolutni prioritet za cijepljenje trebali biti ljudi sa slabijim imunitetom, poput oboljelih od raka, i to neovisno o njihovoj dobi. Što ih prije zaštitimo, to je manji rizik da će se njihova tijela pretvoriti u inkubatore za nove sojeve – rekao je dr. Adam Lauring, virolog sa Sveučilišta u Michiganu. Dodao je i kako bi se tu mogao pojaviti još jedan veliki problem – ljudi sa slabim imunitetom nerijetko ne razviju jak odgovor na napad virusa:
– To znači da bi se moglo dogoditi da cjepiva kod njih slabije djeluju. Takvim ljudima bi, u slučaju da cjepiva ne rade, trebali davati i koktel monoklonalnih antitijela koja se koriste u liječenju raka – rekao je.
Koronavirus mutira i umnožava se, kao i ostali virusi. Ipak, većinom su to beznačajne mutacije. Ipak, kada virus ostaje nekoliko mjeseci ili godina u tijelima ljudi, virus može spojiti te ‘vrijedne mutacije’ i tako povećati svoju sposobnost zaobilaženja imunološkog odgovora našeg organizma, bilo da je on stvoren preboljenjem ili cijepljenjem.
To razdoblje od nekoliko mjeseci ili godina kod ljudi sa slabim imunitetom može trajati znatno kraće što znači da virus brže može napraviti mutacije ‘vrijedne spomena’ – odnosno, nove sojeve. Brojne studije pokazale su i da kod takvih ljudi virus u organizmu može ostati i do osam mjeseci što mu otvara velike mogućnosti evoluiranja.
Znanstvenici diljem svijeta još jednom dodaju kako je najbitnije što prije procijepiti rizične skupine, bolesnike, kronične bolesnike i starije osobe.