Slušni aparat

Nulta razina civilizacije

Sovjetski astronom Nikolaj Kardašev začetnik je klasifikacije napretka civilizacije prema količini upotrijebljene energije. Tako je po Kar­daševljevoj ljestvici civilizacija Tipa 1 ona koja može iskoristiti ili uskladištiti svu raspoloživu energiju na planetu. Civilizacija Tipa 2 može izravno kori­stiti svu energiju koju emitira zvijezda, dok Tip 3 može uporabiti svu energiju koja postoji u galaksiji. Ljudska civili­zacija na planetu Zemlja prema ovoj klasifikaciji očigledno nije niti blizu Tipa 1, već je prema Carlu Saganu neg­dje na razini od 0.7 prema Kardaševu, dok fizičar Michio Kaku predviđa dose­zanje razine Tipa 1 za više od stotinu godina, uz uvjet da ljudska rasa sebe prije toga ne uništi, jer povećanje kon­zumacije energije nužno dovodi do problema pregrijavanja, a prekomjerno zagrijavanje tla i mora nužno dovodi do katastrofe. Stoga prevladava mišlje­nje da je nemoguće dostići civilizaciju Tipa 1 bez interplanetarnih putovanja i kolonizacije.

Trenutna energetska potrošnja čovječanstva je otprilike 580 kvintili­juna džula godišnje, a sudeći prema najnovijem albumu ‘Liminal Rite’, američkog progresivnog deathcore banda Kardashev, barem pola utrošene energije otpada na generiranje speci­fičnog unikatnog zvuka tog kvarteta iz Tempea iz savezne države Arizona u sastavu Mark Garrett (vokal), Nico Mirolla (gitara), Alex Rieth (bas) i Sean Lang (bubnjevi). Iako grupa postoji već puno desetljeće, ovo je tek drugi nji­hov album i prvi nakon sedam godina i albuma ‘Peripety’. U međuvremenu su izdali i dva vrlo dobra EP-a, ‘The Almanac’ i ‘The Baring of Shadows’ (s fantastičnom stvari ‘Snow-Sleep’, jed­nom od naj-pjesama 2020. godine), sve u pripremi za iskorak karijere u vidu novog jednosatnog nosača zvuka putem jedanaest fantastičnih pjesama.

Samoproglašeni očevi Deathgaze stila, jedinstvene kombinacije deathco­rea, proga, post-metala i atmosferičnog black metala, dijelom podsjećaju na Rivers of Nihil, dijelom na Alcest, The Ocean ili Cult of Luna, a dijelom na Dimmu Borgir ili My Dying Bride, band je na ‘Liminal Rite’ stvorio konceptu­alni album koji narativno prati priču starca čija svakodnevna egzistencija postupno odmiče od realnosti i uranja ga u nestvarni paralelni svijet. Pjevač Mark Garrett vješto izmjenjuje vokalne stilove, od grlodrapaljnog black metala, preko bestijalnih death metal urlika sve do miroljubivih čistih post-har­dcore i post-metal glasova. Dovoljno je poslušati šestominutnu ‘Apparitions in Candlelight’ kako biste dobili cjeloku­pni vokalni presjek albuma i zatekli se kako s poda skupljate svoju razjapljenu donju vilicu.

‘Lavender Calligraphy’ istovremeno uspijeva biti žestoko death-metal­ski agresivan i melankolično nje­žan, magnetično privlačeći prst na repeat dugme, no svjesni činjenice da je ‘Liminal Rite’ album u pravom smislu riječi puštate naratora da vas kroz ekspoziciju ‘The Blinding Thres­hold’ prevede u death/doom izvrsnost pjesme ‘Compost Grave-Song’. ‘Glass Phantoms’ i ‘A Vagabond’s Lament’ funkcioniraju kao izložbeni primjerci gitarskog i bubnjarskog virtuoziteta, a sam kraj albuma obilježen je dvana­est-minutnom ‘Beyond the Passage of Embers’ na kojoj gostujući saksofo­nist Christoph Clöser is ambiental-jazz grupe Bohren & Der Club of Gore stilski upotpunjava cjelokupni doživljaj.

Jedini razlog zašto ranije niste čuli za pojam Deathgaze je taj što je Kar­dashev na scenu donio nešto potpuno novo i unikatno, zvuk koji će malo koga ostaviti ravnodušnim na konceptual­nom albumu o prolaznosti ljudskog uma i života. Band je potpuno oprav­dao povjerenje diskografske kuće Metal Blade koja im je pružila priliku karijere. Očekujte puno lijepih vijesti i dobre glazbe u budućnosti.
I dok Michio Kaku predviđa da će čovječanstvo dosegnuti razinu Tipa 2 tek za nekoliko tisuća godina, a Tipa 3 za nekih milijun godina, nama pre­ostaje da uz Kardashev i ‘Liminal Rite’ nestrpljivo promatramo mrtvu trku između potencijalnog dostiza­nja razine Tipa 1 i sve neizbježnijeg samouništenja.

 

Foto: Kardashev/Metal Blade

Pročitajte još

Jack White je Bog

Petar Ipšić

Heavy metal gljiva

Ivan Jelčić

Urbano, samo urbano

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija