U Poličniku pokraj Zadra upravo na današnji dan, 1. srpnja 1924. godine, rođen je znameniti povjesničar i arhivist koji se u svom radu posvetio proučavanju srednjovjekovne povijesti Dubrovnika.
Iako rođen u zadarskom zaleđu, Lučić je obiteljskim podrijetlom bio neraskidivo vezan uz Župu dubrovačku. U Gradu je završio klasičnu gimnaziju, a iako mu je obrazovanje privremeno prekinuo Drugi svjetski rat i odlazak u partizane, nakon rata diplomira povijest i klasičnu filologiju. Kasnije je djelovao i kao ponosni član Družbe ‘Braća Hrvatskoga Zmaja’ s naslovom Zmaj Župe dubrovačke.
Najveći dio svog plodnog znanstvenog vijeka proveo je u Zavodu za hrvatsku povijest u Zagrebu. Ostao je zapamćen kao autor prve velike sinteze rane povijesti našega Grada (Povijest Dubrovnika od VII. stoljeća do godine 1205.), ali i kao pokretač kapitalne edicije Spomenici povijesti Dubrovnika kojom je zadužio generacije istraživača. Dugi niz godina uređivao je i popularni časopis Dubrovački horizonti.
Zanimljivo je svakako da je ovaj zaljubljenik u dubrovačke starine široj javnosti ostao najpoznatiji po jednom nesvakidašnjem pronalasku. Upravo je on u Državnom arhivu u Dubrovniku, u dokumentu iz 1328. godine, prepisao i svijetu obznanio najstariji dosad poznati spomen imena grada Zagreba napisan na hrvatskom jeziku.
Prof. dr. sc. Josip Lučić preminuo je u Dubrovniku 3. prosinca 1994. godine.
