‘Prisutni su tu moja romjenča, moj natpis pred atelierom i moja deka, s one poznate slike. A svi me pitaju što bi to moglo biti? Kontra, eto što je to!’
Ovim riječima veliki dubrovački umjetnik Ivo Grbić danas je otvorio promociju svoje knjige ‘Srpsko-crnogorska agresija na Dubrovnik 6. XII. 1991.’, točno tu, kao prije 25 godina – u Ulici od Puča, točno na dan kad se Dubrovniku dogodila strahota koju svojim likom Grbić i sam simbolizira, a riječ o ratu i dalje svojim radom otima zaboravu…
Dodao je odmah po uvodnim riječima kako se u životu susreo s ljudima koji su mu znali reći i ovo: ‘Pasalo je i dva’es godišta, što imaš više o tome rijet!’.
-Eto, ima i takvih. A njih bih ocrtao s onom Držićevom ‘nahvao’. No vi, koji ste došli ovdje na promociju knjige, ste mi simpatični i u vašim očima vidim da ste ljudi nazbilj. Zato ću romjenču sada odložiti sa strane, jer mi više ćela ne da da ju držim na glavi – našalio se Grbić.
‘Javite mi dojmove’
-Imao sam želju da svoja sjećanja stavim na papir, crno na bijelo, jer svi ljudi govore da ono što nije zapisano, kao da nije ni bilo. Neki bi to i željeli, da ne postoji, da se u Gradu ništa nije dogodilo. S obzirom da se ove godine s pravom spominjao Vukovar, koji je doživio teška razaranja, a s druge strane o Dubrovniku se samo govori kao ‘o kućicama na Stradunu’, a Dubrovnik kao stradalnik se u zadnje vrijeme u pisanim dokumentima ni usmeno gotovo ni ne spominje, htio sam da bude zapisano. A vi ćete pročitati i poslije mi izjaviti svoje dojmove, jesam li negdje pretjerao ili je zaista iskreno, a nadam se da jest – kazao je Grbić, zahvalivši se sponzorima uz pomoć kojih je napravio ovo vrijedno djelo od preko 200 stranica.
Dr. don Stanko Lasić je u kazao je pak kako Grbićeva monografija ‘prestavlja svjedočenje autora, koji već 25 godina istinu o agresiji putem stanovnika i kulturnih spomenika neumorno promiče i brani’.
-On se u ovoj knjizi potrudio skupiti obilje fotografija i dokumenata iz obiteljskog albuma, prati razaranja gradskih palača, spomenika, kataloge brojnih izložaba i priredaba, održanih brojnih koncerata, radionica, ateljea, crkvenih svečanosti i procesija, stradanja, zahvalnica i nagrada, imena… Uspio je obuhvatiti dugo vrijeme – kazao je među ostalim don Stanko Lasić, potanko objašnjavajući pomno birana poglavlja ove vrijedne knjige koja otima zaboravu uz nezaobilaznu čestitku autoru.
‘Nema svoj atelier, a simbol je rata’
Prof. Varina Jurica Turk kazala je kako je moralna obaveza bila pomoći pri objavi ovog djela, spomenuvši se zajedničke sudbine što su gospar Grbić i Muzej Domovinskog rata u osnutku imali.
– Gospar Grbić prezentirao je cijeli život, rat i umjetnost na kantunu svoje kuće. Možda je pomalo sramota svih nas što se nakon svih godina rada, djelovanja i prepoznatljivog likovnog izričaja, nema svoj atelier, a ipak je jedan od simbola rata. Nadam se kako će gospar Grbić, zajedno s našim Muzejem, jednog dana održavati sjećanje na Domovinski rat adekvatnim uvjetima – kazala je Jurica Turk, zahvalivši se Grbiću upravo zbog toga što je on simbol stradavanja ‘civilnog stanovništva’, odnosno života, te svih onih koji su cijeli rat proživjeli u Dubrovniku.
Želja – prvi pjan
Prof. dr. Hrvoje Kačić, veliki prijatelj iz djetinjstva umjetnika Grbića, biranim se riječima obratio prisutnima, kazavši kako je promocija na ulici bliža nego ona u saločama i salonima, te kako danas na promociji ima puno onih koji živo svjedoče užasima rata.
– Ova monografija kronologija je užasa koji su se ovdje događali, zabilježeno ne samo tekstom, već i fotografijama, umjetničkim djelima i to se ničim ne može zamijeniti. Preporuka je autora bila da se monografija drži u kućama, no moja je preporuka bila da se drži i u izlozima te da bude dostupno svim ljudima. A Ivu čestitam što ima ovakav izložbeni prostor u prizemlju te se nadam da će grad i građani pomoći i da se ovaj muzej-simbol otvorenih vrata svima proširi i na prvi pjan palače. To je moja želja a nadam se da će se i ostvariti – kazao je među ostalim Kačić.
MNJ