Uoči nastupa proslavljenog hrvatskog bas-baritona Krešimira Stražanca u atriju Kneževa dvora, u nedjelju 16. kolovoza u 21:30, razgovarali smo o intimnoj koncepciji repertoara koji donosi pred festivalsku publiku. Uz pratnju uglednog njemačkog pijanista Hedayeta Djeddikara, Stražanac u Dubrovnik donosi popijevke Schuberta, Brahmsa i Mahlera, a za DuList otvoreno govori o inspiraciji Grada, izazovima ambijentalne akustike, utjecaju masovnog turizma na visoku umjetnost te nužnosti odgoja mlađe publike koja jedina može sačuvati kulturnu budućnost festivala.
Nakon sjajnih inozemnih i domaćih nastupa, ponovno ste na Dubrovačkim ljetnim igrama. S kakvim se osobnim i profesionalnim sentimentom uvijek vraćate pred dubrovačku publiku i u ovaj specifični festivalski ambijent?
Dubrovnik je sam po sebi grad iznimka, poseban grad. Gdje god u svijetu kažete „Dubrovnik“, to ime svatko zna. Vrlo rado se sjetim mojih dosadašnjih nastupa na Ljetnim igrama – od posljednjeg je prošlo već više godina, a tu je bilo izvedbi zaista divnih djela, od Beethovenove 9. simfonije i komorne glazbe sa austrijskim gudačkim kvartetom „Mozarteum“ i Radovanom Vlatkovićem do recitala s velikim i poznatim ciklusima vokalne literature. Svirati u Dubrovniku je bilo i uvijek će biti čast.
Dubrovačke ljetne igre imaju iznimno dugu i rigoroznu tradiciju kada je u pitanju vokalni repertoar. Koliko je za Vas kao umjetnika, koji nastupa na najvećim svjetskim pozornicama, nastup na Igrama drukčiji i nosi li on posebnu vrstu odgovornosti?
Još kao student sam se divio vrhunskim umjetnicima koji su u Kneževom dvoru davali recitale i sama ta povijest, puna fantastičnih glazbenika, koju Knežev dvor ima, inspirira. Ja osobno uvijek dajem sve od sebe, bio u Tokiju, Los Angelesu, Londonu, Montrealu ili Zagrebu, pa tako i ovdje u Dubrovniku to nije drugačije. Ono što je u Dubrovniku svakako drugačije je atmosfera koju Dubrovnik pruža zbog svoje jedinstvenosti. U gradu ovako bogatom tradicijom i povijesti je lakše naći inspiraciju za izvedbu zbog samog okruženja i energije. Kao sto mi ljudi tražimo posebna mjesta za odmor koja su za to prikladnija od drugih, tako i mi glazbenici imamo posebna mjesta gdje lakše nađemo inspiraciju, a Dubrovnik je za mene grad koji inspirira.
Program koji izvodite na ovogodišnjim Igrama donosi specifičnu estetsku nit. Kako ste koncipirali ovaj repertoar i na koji način on komunicira s festivalskom temom i vizijom ovogodišnjeg programa?
Skladatelji koje sam odabrao su već sami po sebi djelovali u krajevima koji su geografski puno drugačiji od ovog mediteranskog, što i je moto festivala – bilo da se radi o Gustavu Mahleru i Johannesu Brahmsu koji su npr. skladali u planinskom okruženju, npr. u Poertschachu ili Klagenfurtu. Ili Franzu Schubertu koji je najviše djelovao u Beču, a u njegovo vrijeme nije bilo tako lako doći do Dubrovnika kao što je to danas iz Bečke zračne luke, a ni automobili nisu bili niti brži niti moderni kao danas. Meni je posebna inspiracija bilo moje preseljenje Austriju, tj. Klagenfurt ovog ljeta, gdje su, u ovim „sjevernijim“ planinskim krajevima u neposrednoj blizini skladali Brahms i Mahler, ali i Schubert, meni jako dragi skladatelji i ovaj put sam se iznimno odlučio sastaviti program sa meni najdražim skladbama za glas i klavir tih skladatelja, tako da će publika zasigurno prepoznati dobar dio klasičnih „evergreena“ koje izvodim s kolegom, njemačkim pijanistom Hedayetom Djeddikarom.
Dubrovnik je poznat po tome što prostor diktira izvedbu. Bilo da nastupate u atriju Kneževa dvora, nekoj od dubrovačkih crkava ili na otvorenim scenskim prostorima – kako akustika i povijesni teatri Grada pod vedrim nebom utječu na Vašu vokalnu interpretaciju i samu dramaturšku snagu izvedbe?
Da, prostor i akustika su uvijek veliki čimbenici za samu izvedbu, ali ja sam se na sreću u Kneževu dvoru uvijek osjećao odlično i on ima jako dobru akustiku. Open-air koncerti su isto u redu, ali za njih je nužno imati dobro ozvučenje. Ozvučenje se u klasičnoj glazbi općenito manje koristi zato što klasični glazbenici, a i naša publika vole istinski zvuk instrumenta, ali za open-air koncerte je ozvučenje nužno. Općenito je ta tema akustike uvijek igra između zvuka kojeg mi glazbenici proizvodimo i prostora koji taj zvuk obogaćuje. Ili ne. Nitko ne želi nastupati u anehoičnoj komori – ali i preakustični prostori nisu optimalni za izvođenje glazbe. Na sreću, Dubrovnik ima odlične prostore za manje koncerte, a veliki se izvode kao open-air koncerti sa ozvučenjem. Bilo bi lijepo da Dubrovnik dobije veliku koncertnu dvoranu u kojoj se mogu izvoditi koncerti sa simfonijskim orkestrima. Tako glazbenici, a i publika ne bi bili ovisni o vremenskim uvjetima na otvorenom, a i dobili bi dvoranu i akustiku za velike simfonijske koncerte dostojnu ovog grada i renomea festivala.
Igre su oduvijek bile sinonim za suodnos Grada i umjetnika. Koliko se, po Vašem mišljenju, ta magična veza Grada i festivala uspijeva sačuvati u današnjem vremenu masovnog turizma i komercijalizacije, i uspijeva li umjetnost i dalje obraniti svoje zidine?
Svaki vrhunski festival publici treba nuditi vrhunske programe i izvođače koji imaju onaj poseban faktor kvalitete i umjetničkog – to nam garantira da će kultura obraniti svoje zidine, jer publika pravu kvalitetu prepoznaje i cijeni.
Tako zidine zapravo nećemo ni morati braniti, nego će publika sama dolaziti zbog vrhunskih izvedbi i umjetnika. To ja cesto vidim u inozemstvu, gdje su koncertne dvorane u pravilu pune ako su izvedbe vrhunske. Masovni turizam vidim i kao priliku da publici koja inače ne bi išla na kulturne, nego zabavne događaje približimo umjetnost. U toj masi ljudi koji dolaze u Dubrovnik sigurno ima i puno onih koji bi rado vidjeli neku vrhunsku dramsku predstavu ili koncert klasične glazbe, a to je ono sto ovaj festival nudi.
Vaša karijera obuhvaća suradnje s vrhunskim svjetskim dirigentima i orkestrima, no što je ono specifično dubrovačko što nigdje drugdje na svijetu ne možete doživjeti kao izvođač?
Moj osjećaj je da ovaj svijet, kroz globalizaciju i dostupnost svega preko medija, sve manje tolerira prosječnost. Svi koji se trude svoje zanimanje i zvanje dovesti na razinu koja je vrhunska i u tome uspiju, bivaju za isto nagrađeni. Dubrovnik ima i veliki luksuz da iz tog globalnog izbora vrhunskih umjetnika svake godine publici može dovesti neke od njih, što zbog duge tradicije koju ovaj festival ima i kroz rad grada i organizaciju festivala, ali i zbog renomea samog grada i činjenice da on svake godine privuče puno posjetitelja.
Kako vidite daljnji razvoj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara u kontekstu privlačenja mlađe publike, a bez kompromitiranja visoke umjetničke razine po kojoj su Igre globalno prepoznatljive?
U Europi sam često vidio da se za mladu publiku, djecu prije svega, sastavljaju posebni programi prilagođeni njihovom uzrastu koji toj mladoj publici daju kulturnu bazu za cijeli život. I Dubrovnik će definitivno profitirati od takvih projekata. Bilo da se radi o radionicama za djecu koje povezuju klasičnu glazbu, ples / osnove baleta za djecu, glumu ili bilo koji drugi oblik umjetnosti ili predstavama/koncertima klasične glazbe za djecu, s takvim projektima osiguravamo budućnost kulture. Te sadržaje ja vidim kao dodatne uz one koje sam festival već ima. U opernim kućama u kojima sam radio se, uz normalne izvedbe opera, dodaju i one prilagođene djeci: npr. „Čarobna frula za djecu“, koja je skraćena i prilagođena uzrastu, ili se svake godine uzme skladba kao što je Saint-Saensova „Karneval životinja“ i slični komadi koji su savršeni za publiku mlađeg uzrasta. Za te predstave zapravo uopće nije teko naći publiku zato što roditelji često traže upravo takve događaje za svoju djecu i predstave su uvijek pune mališana.
Za kraj, što biste kao poruku ili emotivni uvod željeli prenijeti dubrovačkoj publici i vjernim festivalskim posjetiteljima koji s nestrpljenjem iščekuju Vaš izlazak na scenu?
I ovaj put sam za Dubrovačke ljetne igre sastavio program u kojem ćete moći uživati, s meni najljepšim popijevkama 3 velika skladatelja, Gustava Mahlera „Dječakov čarobni rog“, Johannesa Brahmsa i Franza Schuberta i dat ću sve od sebe da ga izvedem s maksimalnom diferencijacijom i potpuno u službi ove fantastične glazbe uz puno emocija i predanosti. Jako se radujem koncertu i sve pozivam u Knežev dvor u nedjelju, 16. kolovoza, u 21:30!
