I nakon tri godine Ekvinocijo bere pohvale, a u Grad je samo radi predstave svratio i Nenad Bakić, naš poznati matematičar i poduzetnik.
Svoje dojmove s predstave podijelio je na društvenim mrežama, a što je zapisao nakon odgledanog Dolenčičevog Ekvinocija pročitajte u nastavku:
EKVINOCIJO
Svratili smo u Dubrovnik samo radi predstave Ekvinocijo u režiji našeg redateljskog velikana i dragog prijatelja Kreše Dolenčića prema djelu dubrovačkog pisca Ive Vojnovića.
Predstavu je Dolenčić genijalno inscenirao na istezalištu brodova ispod Revelina, povijesnom prostoru tik uz dubrovačke zidine koji se pokazao kao savršena prirodna scenografija, naravno za onog tko zna iskoristiti, vrhunac čega je bio ulazak u more i utapljanje sjajne (i hrabre!) Zrinke Cvitešić u ulozi Jele.
Majstorski je iskorišten ovaj autentični ambijent u kojem se more skoro pa prelijeva preko scene, spajajući udare pravih valova i miris soli s dramskim tekstom, a u našem slučaju i vrlo jakom i vrućom tramontanom (?) (i čak i pijeskom u ustima) koja kao da je surađivala pa skoro pa olujno zapuhala baš u pravim trenucima dramaturške oluje. Šteta da nije snimljeno! (Zabranjeno snimanje iz publike)
Radnja je smještena u tadašnje dubrovačko predgrađe Gruž krajem 19. stoljeća, prikazujući živote tamošnjeg siromašnog radničkog i ribarskog puka. Iz današnje perspektive rekli bismo tragične živote, a možda to i nije samo subjektivno iz ‘današnje perspektive’ nego je život za većinu ikada rođenih Homo Sapiensa stvarno bio (Hobbes) ‘Solitary, poor, nasty, brutish, and short’, a nama se samo čini da su oni to lakše podnosili, i premalo cijenimo ovo što imamo danas.
Prvo, zadivljujuće jaka glumačka postava, koja govori o Dolenčićevom (kumulativnom) ugledu na hrvatskoj glumačkoj sceni predvođena Goranom Višnjićem i Zrinkom Cvitešić.
Višnjić nas je oduševio već ulaskom na scenu u ulozi brutalnog, pokvarenog i sada u kasnijim godinama prijetvorno šarmantnog bogataša Nike – ali tako uvjerljivo šarmantnog jer je zasigurno u mladosti bio i autentično šarmantan. Niko se nakon skoro 28 godina vraća u domovinu kako bi se pohvalio i oženio – ali proračunato kako bi na prečac stekao ‘djedovinu’ koju nije imao.
Nismo ga još imali prilike gledati ali njegov ulazak i kasniji nastup imali su začuđujući ‘presence’, ne znam da li zbog karaktera ili stvarne glumačke veličine ili oboje. No svakome tko ovo vidi jasno je zašto je međunarodna zvijezda. Jako uvjerljivo je njegovo utjelovljenje bahatog Nike iz pozicije čovjeka (glumca) za kojeg mi se čini da nije prirodno bahat. Naime često bahate likove tumače glumci koji prirodno projiciraju svoju osobnu grubost, a kod Višnjića mi se čini da nije takav čovjek nego topao (možda griješim – ne poznam ga) i onda to utjelovljenje dobiva dodatnu slojevitost od koje te prolazi jeza.
Druga zvijezda je sjajna Zrinka Cvitešić koja tumači njegovu napuštenu djevojku Jelu koja već 27 godina (+9 mjeseci) odgaja brodskog majstora Ivu, zaljubljenog u Anicu, kćerku (iz današnje perspektive) pokvarenog (ali za to doba možda samo uobičajenog) kapetana Frane koji ju želi udati za Niku, koji i ne zna da mu je Ivo sin (ni Ivo ne zna). U rijetko teškoj ulozi ona glumi iz sve snage do granice preglumljenosti, granicu koju je teško pogoditi jer utjelovljuje ženu stariju od nje ali tu granicu ne prelazi. Na to smo osjetljivi i jednom smo u Londonu izašli s predstave u kojoj je glavnu ulogu imala Keira Knightly baš zbog iritantne preglumljenosti, tako da ovo pišem ‘odgovorno’ 🤩
Ovaj zvjezdani par imao je sjajnu podršku u ostalim velikanima hrvatskog glumišta: Goranu Grgiću koji je jako uvjerljivo utjelovio Frana Dražića, Mari Martinoviću koji je prikazao slijepog Vlahu, korifeja i utjelovljenje narodskog ‘glasa savjesti’, unoseći mističnu atmosferu i slutnju nesreće, Karla Mrkše koji prikazuje Ivu Ledinića, Jelinog sina, naročito živopisnog Joška Ševu, koji je prezentirao lokalnog barkarijola i bivšeg pomorca koji je s pravom privukao možda i najveće simpatije publike uključivo peofesionalnih glumaca – kolega, koji su bili u publici.
Lara Nekić je sjajno prikazala nevinost Anice zaljubljene u Ivu koja hrabrom odlukom da se s Ivom upusti u bijeg u Ameriku pokazuje da i ljubav i nevinost mogu pobijediti u takvom okrutnom svijetu.
Još je tu sjajnih likova, ali moram stati s ovim osvrtom uz preporuku da već krajem godine kupite svoje karte za Ekvinocijo za iduću sezonu.
P.s. I za kraj ne zaboravite svratiti na notornu ‘skupu kavu sa Straduna’ iz žoharske perspektive dakle preskupu, a zapravo prejeftinu s obzirom na ono što daje ovaj predivni grad i naravno stotine tisuća ili milijuni ljudi to prepoznaju. Da bar ti stranci znaju hrvatski pa da mogu na tu predstavu! Kupati se možete na divnoj plaži Šulić bez gužve prijepodne u samom Gradu…
