[FOTO] Posjetili smo male kreativce i njihov čudesan svijet kockica!

Da sam kao mali imao bezbroj koc­kica i beskonačan prostor, gdje bi mi bio kraj – ističe za DuList Marin Nji­rić, voditelj edukacije slaganja kockica na računalu čiji su mali polaznici svo­jim kreacijama oduševili Dubrovnik i Hrvatsku. Posjetili smo ih na mjestu na kojem su i nastale njihove čudesne kreacije od kockica, no najprije nam je više o svemu rekao njihov voditelj.

Njirić je naš sugrađanin, koji je na ideju upoznavanja malih i velikih polaznika s osnovama 3D modelira­nja i digitalnog dizajna kroz slaganje omiljenih kockica na računalu došao zahvaljujući svom neputu Lovru.

‘Lovro je kriv za sve’
— Lovro je kriv. Nazvao me je jednog dana i rekao mi je da sam kao dijete jer volim slagati legiće. Tada sam živio u Zagrebu te mi je kao inženjeru u Rimac automobilima 3D modelira­nje bila svakodnevica. Znao sam da postoji program za slaganje kockica na kompjuteru i želio sam Lovru slo­žiti nešto što nitko nema. Tako sam složio Skalu koju sam mu želio dati kao božićni poklon. Kad sam došao u grad i pokazao mu kako sam je složio na kompjuteru, njega je to jako zain­teresiralo, više nego sama Skala. To mu je bilo fora i želio je da ga naučim. Tada se rodila ideja o edukacijama jer sam na Fakultetu strojarstva u Zagrebu podučavao studente 3D modeliranje. Promislio sam da je ovo ista stvar samo za male polaznike, a radi se o nečemu što vole – kockicama na kompjuteru – prisjeća se Njirić te ističe kako kom­pjuter svi imaju doma, a ljubiteljima slaganja kockica omogućuje beskonačno mnogo kockica i neograničen prostor. ­

— Samo trebaju naučiti koristiti alat i dalje sve preuzima mašta – koliko mogu zamisliti, toliko mogu stvoriti. Tako se rodila ideja o edukaciji. Za vri­jeme korone imao sam vremena to sve pripremiti i kad se pandemija malo smirila krenuo sam u to, a ove godine ušli smo u ovaj prostor u Mercanteu – dodaje naš sugovornik.
Naravno, sve što se složi na kompju­teru može se napraviti i od kockica da postane fizički opipljivo. Tako u izlogu svog prostora drži svoje kreacije, među kojima je i Skala od koje je sve počelo.

— Sve se može naravno složiti, samo treba nabaviti kockice i ne smije se ‘varati’, odnosno ne smije se napraviti krov da lebdi u zraku jer na kompju­teru nema gravitacije. To je digitalni dizajn, ali kad kreneš sa stvarnim koc­kicama onda sve te greške treba popra­viti. Ovo sve što vidite u izlogu su moje ideje koje su nastale prvo na kompju­teru pa su onda, uz puno dorađivanja, postale fizički opipljive – objasnio nam je.

Ekrani nisu nužno zlo
Njirić poručuje kako ekrani nisu nužno zlo.

— Oni su postali svakodnevica. Pita­nje je samo na koji način ih koristimo. Ako sjedimo cijeli dan primjerice ispred YouTubea, to je nekvalitetno provedeno vrijeme. Ovo je konstruk­tivno. Djeca kroz kockice koje znaju i vole razvijaju i usvajaju informatičke vještine, a da to ni ne znaju. Slažu koc­kice, ali u pozadini rade 3D modelira­nje i digitalni dizajn na računalu koji je kasnije prenosiv na neke druge aspekte – naglašava naš kreativni sugovornik.

Budući da su neki polaznici njegove edukacije složili od kockica vrlo impre­sivna zdanja poput crkve sv. Vlaha, vile Šeherezade, Vile Palme… Pitali smo i kako takve zgrade slažu, odakle im dimenzije, predložak…

— Obično krenemo s čombom, koji je mjerilo te prema njemu slažemo i gle­damo je li to što slažemo u proporciji, je li veće ili manje. Ako slažu stvarnu građevinu poput svetog Vlaha, onda skinemo sve moguće slike sv. Vlaha s interneta pa uspoređujemo. To je korak naprijed, korak natrag. Luna trenutno slaže Atlant centar. Dok radi malo se udalji od svega, pa pogleda sliku, pa vidi npr. da je prozor prevelik. Tada se približi i napravi ga manjim pa se opet udalji i vidi da je sad bolje – objašnjava nam Njirić proces slaganja na računalu te ističe kako je problem jer u tome što Lego čombo nije u mjerilu čovjeka, niži je i deblji pa se mora pronaći kompro­mis jer da se sve radi u mjerilu čomba, onda bi primjerice njegova ‘Skala’ ispala prezdepasta.

— S legićima treba ‘presjeći’ i reći: Ovo sliči na original, ali ne mora biti identično originalu – napominje.

Luna gradi zgradu u kojoj živi
Tijekom našeg posjeta, nismo mogli ne porazgovarati s mali kreativcima koji su od kockica složili kako građevine, tako i piratske kuće, podmornice… Budući da smo već spomenuli Lunu, krenut ćemo od nje. Ova devetogodiš­nja djevojčica kao završni rad od koc­kica slaže Atlant centar, zgradu u kojoj i sama živi.

— Tamo živim i obožavam zgradu. Imam puno prijatelja s kojima se stalno igram oko zgrade i u njoj – ističe nam Luna Bobić. Pitali smo je i kako se odlučila za ovaj tečaj slaganja kockica na računalu.

— Obožavam legiće! Tata i ja bismo na zimu znali slagati setove po tri, četiri sata. Imam doma baš puno legića – rekla nam je Luna, koja ističe kako je kockice lakše slagati na računalu jer ih ne trebaš tražiti. ‘Sve skupa je puno lakše’, zaključila je mala kreativka.

Ispunjena želja
Borna Mladinić je za ‘najljepšu kuću na Pločama’ upotrijebio više od 9 tisuća kockica. Složio je, naime, Vilu Šehere­zadu, koju, priča nam, uvijek gleda dok ide na Lokrum.
— To je kuća koja mi se sviđala i baš mi je bilo ‘cool’ složiti upravo nju kad sam počeo ići na ovaj tečaj. Bilo je
dosta zahtjevno, a radio sam je oko tri mjeseca s prekidima – prisjetio se Borna koji je imao veliku želju zaviriti i u unutrašnjost ovog predivnog zda­nja. Budući da smo njegovu želju sa stranice Kockusa prenijeli na portal DuLista, ona mu se i ostvarila. Iz ALH je, naime, dobio poziv za obilazak Vile Šeherezade.
— Odlično mi je bilo. Bio sam unutra i cijelu sam je obišao – rekao nam je Borna.

‘Krivac’ za pokretanje Kockusa, jeda­naestogodišnji Njirićev neput Lovro Jasprica pohvalio nam se kako je slo­žio piratovu kuću, s kojom je završio i na međunarodnom natjecanju na temu gusara. Među 77 prijavljenih natjecatelja, Lovro je uzeo šesto mjesto. ­Svaka čast! Danas radi na Križu na Srđu, kojega upravo dovršava. Ostalo je, priča nam, dovršiti još neke detalje.

Dario zadivio MUP-ovce
Trinaestogodišnji Dario Šimunović kockastom Vilom Palmom oduševio je i cijeli MUP. Na ovu se kreaciju odlučio nakon što je sagradio postaju Dubro­vačkih vatrogasaca. U Vila Palmu i njenu okolicu ugradio je gotovo 15 tisuća kockica.

— Vatrogasce sam završio još tijekom ljeta i nastavio sam s dodatnim satima slaganja. Bilo je samo pitanje što složiti te sam se dosjetio da bih, kad sam već složio vatrogasnu postaju, mogao slo­žiti i policijsku. Tako je nastala ideja o Vili Palmi – priča nam Dario te ističe kako je tijekom slaganja bilo nekih zahtjevnijih dijelova. Mučio se, primje­rice s krovom, no na kraju je sve uspio posložiti i dobiti vrlo impresivnu koc­kastu Vila Palmu. Zbog nje ga je ugo­stio i načelnik Policijske uprave dubro­vačko-neretvanske Ivan Pavličević.

— Bilo mi je super, drago mi je da im se svidjelo – rekao nam je Dario o tom zanimljivom posjetu.
Nismo mogli ne pitati ga što mu je iduće u planu.

— Sad još razmišljam što bih mogao složiti. Želio bih isto neku prepoznat­ljivu dubrovačku zgradu, ali još ne znam što ću – rekao je Dario. Vjeru­jemo kako će i taj njegov idući pothvat biti sjajan. Kockus edukacija je za njega, dodao nam je za kraj, lijepo novo iskustvo.

Ninin sveti Vlaho
Nina Šimunović ima 11 godina i zadi­vila je sve svojom kockastom crkvom našeg zaštitnika sv. Vlaha. Trebala su joj tri mjeseca i 9 tisuća kockica. Pitali smo je zašto se baš odlučila za Parčevu crkvu.

— On je zaštitnik Dubrovnika i htjela sam složiti nešto što nikad nitko nije. Radila sam tri i pol mjeseca. Najteže mi je bilo složiti kupolu, a zabavljala sam se slaganjem unutrašnjosti – otkrila nam je ova kreativna djevojčica. O planovima za dalje nije puno govorila.

— Crkva me je dosta okupirala pa ću se sad malo opustiti i promisliti o slje­dećoj kreaciji – zaključila je.
Od vodotornja do Starog placa
Tijekom posjeta Vukovaru, Oscara Jerinića toliko je dojmio vodotoranj da ga je odmah složio od kockica.

— S Gradskom glazbom sam bio u Vukovaru na koncertu. Otišli smo do vodotornja koji mi se jako svidio i odlu­čio sam ga napraviti od kockica. Radio sam ga 7 dana – rekao nam je Oscar te istaknuo kako oduvijek voli slagati kockice.

— Doma imam ‘milijun’ setova, svaki Božić bih dobivao barem po jedan set – rekao nam je te otkrio kako mu je Marinovu radionicu otkrila tetka.

Pitali smo ga i jesu li mu draže prave ili digitalne kockice.

— Ovdje ima puno više mogućnosti za gradnju i beskonačno je kockica pa je lakše za graditi – naglasio nam je te istaknuo kako je lakše slagati na raču­nalu jer se kockice ne trebaju tražiti po kutiji. Samo se upiše naziv kockice i – eto je!
O

scar ima i novi projekt – prvi Haj­dukov stadion – Stari plac.

— Htio sam napraviti Poljud, ali je pretežak pa sam se uhvatio Starog placa koji je lakši, ali je isto Hajdukov! – objasnio nam je Oscar.

Zaljubljenik u more
Zaljubljenik u more i jedrenje Jadran Kmetović (13) napravio je između osta­log podmornicu, za koju kaže kako mu je jedna od najboljih kreacija. Pokazao nam je i njenu unutrašnjost, ali i novi projekt na kojem trenutno radi. Odlu­čio je, naime, od kockica složiti jedri­licu svog tate Nika – Stravaganzu.

— Volim podmornice i sve u vezi mora – otkrio nam je Jadran.
Naše male kreativce ostavili smo za računalima na kojima slažu stvarno fantastične stvari. Neka samo tako nastave!