Slušni aparat

Čovjek koji je otišao predaleko

Sredinom 90-ih postao sam stra­stveno opčinjen nevelikom solističkom diskografijom Rokyja Ericksona, oca psych-rocka, posebno serijom radova objavljenih od 1980. do 1986. godine, uključivo albumom ‘The Evil One’, koji i danas drži status lektirenamijenjene svakome tko se smatra rock’n’roll fanom. Ako pri tom ne zazire od horror i SF imaginarija, još bolje. Priča o Rokyju Ericksonu počinje s, dokazivo, rodona­čelnicima psihodeličnog rocka, grupom The 13th Floor Elevators iz Austina u Texasu i njihovim albumom prvijen­cem ‘The Psychedelic Sounds of…’ iz listopada 1966. godine. Glasovit je prvi singl s te ploče, garažni rockstomperi Billboard hit ‘You’re Gonna Miss Me’, čiji je autor tada devetnaestogodiš­nji Erickson, pjevač i gitarist u grupi u kojoj su se našli još i koautori materijala – gitarist Stacy Sutherland i Tommy Hall, svirač juga (vrč, bokal…) prerađenog u električni instrument koji je bazičnom garagerock zvuku benda davao pečat originalnosti. Glas o ‘opaljenim’ Teksa­šanima brzo se pronio do žarišta kontra­kulture 60-ih pa bend često nastupa u glasovitim koncertnim dvoranama San Francisca, Filmoreu i Avalonu, gdje ini­cijalnu iskru inspiracije prenosi kasnije puno popularnijim bendovima poput Jefferson Airplane i Big Brother &The Holding Company.

Epohalni drugi album snimaju 1967. godine. ‘Easter Everywhere’ donosi još više psihodeličan i razrađen zvuk, a ističe se osmominutna ‘Slip Inside This House’ koja potvrđuje nesvaki­dašnji pjevački i autorski talent Rokyja Ericksona. No, priča će ubrzo ući u mračni kolosijek. Pokazalo se, naime, da su u bendu, najviše Erickson i Hall, glasni promotori i otvoreni korisnici psihodelika, poglavito LSD-ja i cijelog spektra halucinogenih droga. Ubrzo se ispostavilo da teksaška policija nije dijelila taj njihov entuzijazamu dose­zanju višeg stanja svijesti ili otvara­nju vrata percepcije, a Erickson je kao frontmenbio posebno izložen policij­skom radaru. Nakon nekoliko uhiće­nja zbog posjedovanja marihuane (!) roker se još 1969. godine našao suočen s prijetnjom desetogodišnje zatvorske kazne. Braneći se neubrojivošću spasio se od zatvora, ali ne i od elektrošokova i terapije teškim lijekovima u Rusk State Hospital, kamo je hospitaliziran s dija­gnosticiranom paranoidnom shizofre­nijom. Roky Erickson je Rusknapustio 1972. sa samo 25 godina. Nikada više nije bio isti. Njegov cijeli život (premi­nuo je u svibnju 2019. u 71 godini) ozna­čila je stalna borba s održavanjem men­talnog i fizičkog zdravlja, a samo dno glazbenik je dosegnuo u 90-ima kada životari na rubu egzistencije, ne uzima terapiju igotovo posve propada. Od sigurne smrti spasio ga je (i natrag na koncertne pozornice vratio) najmlađi brat Summer Erickson, a ta je potresna i predivna priča ispričana u dokumen­tarnom filmu ‘You’re Gonna Miss Me’ iz 2007. godine.
Tijekom hospitalizacije u Rusku i nakon što je napustio sustav koji mu je nepovratno nanio kudikamo više štete nego što si je sam uspio nanijeti, Erick­son je nastavio stvarati. Razum mu se možda borio s demonima, ali njegovo kreativno biće naprosto je bujalo. Pod utjecajem SF i horror filmova koji su u to vrijeme proživljavali zlatno doba Erick­son piše zarazne punk i hardrock pje­sme, a izdvajaju se ‘Night of the Vam­pire’, ‘Bloody Hammer’ i ‘Two Headed Dog’. Vokalna izvedba mu je jednako strastvena kao u 60-ima (Billy Gibbons iz ZZ Top njegov glas zove misterioznom komponentom koju nitko nije mogao dodirnuti), a sveprisutan je i utjecaj velikog mu uzora, također Teksašanina, Buddyja Hollyja, posebno u predivnoj ‘Starry Eyes’. Prvi značajan post-Eleva­tors materijal, 15 autorskih kompozi­cija, čije snimanje bi remetila Rokyjeva povremena hospitalizacija, s pratećim bendom Aliensi producentom Stu Coo­kom (basist Creedence Clearwater Revi­val) snima 1979. godine. Isti je objavljen u više verzija koje se u pravilu prekla­paju i razlikuju, ali reizdanje albuma ‘Evil One’ iz 1987. donosi sav taj materi­jal na jednom mjestu. U to vrijeme često nastupa, ali u studio ponovno ulazi 1982. kada nastaje materijal objavljen tek 1986. pod nazivom ‘Don’t Slander Me’. Pjesme su ovdje više ljubavne, a manje o vanzemaljcima i mitskim bićima, ali su jednako neodoljive u svojoj jednostav­nosti. Ovaj nukleus Ericksonovog stva­ralaštva zatvara ‘Gremlins Have Pictu­res’, esencijalna kompilacija singlica i živih snimaka, također iz 1986. godine. Sve ovo pišem jer je 16. srpnja povodom manifestacije Record Store Day posthu­mno objavljen ‘May the Circle Remain Unbroken’, novi album posvećen djelu Rokyja Ericksona. Producent Bill Bentley, gorljivi pobornik utjecajnog Ericksonovog rukopisa, autor je vrlo zamijećene slične kompilacije ‘Where the Pyramid Meets the Eye’ iz 1990. i dvostrukog antologijskog albuma ‘I Have Always Been Here Before’ (2005.). Ta su izdanja, svako u svoje vrijeme, uvelike potaknula obnovljeno zanima­nje za radom ovog psychrock pionira i tragičnog idola Americane koji nije znao reći ne i kojeg su ‘putovanja’ u mladosti zauvijek zarobila s one strane razuma. Nema razloga da manji utje­caj prognoziramo ni za ‘May the Circle Remain Unbroken’ na kojem Erickso­nove pjesme, između ostalih, izvode Lucinda Williams, Billy Gibbons, The Black Angels, Margo Price, Alison Moss­harti Charlie Sexton, Neko Case, Mark Lanegan, Jeff Tweedy, Gary Clark Jr i Ty Segall.

Foto: www.discogs.com

Pročitajte još

Sedam samuraja

Ivan Jelčić

Velečasni velikog ega

Petar Ipšić

Tiha evolucija

Ivan Jelčić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija