Slušni aparat

Album koji je definirao ‘Friends’ generaciju 90-ih

Web pojmovnik Urban Dictio­nary izraz ‘guilty pleasure’ definira kao situaciju u kojoj uživate u odre­đenoj glazbi (ili tv programu), a sra­mite se to javno priznati. Ako je nekad u osobnoj povijesti slušanje Alanis Morissette i spadalo pod guilty plea­sure, to više nije. Čak i u situacijama gdje se ozbiljno raspravlja o glazbi, a svi sugovornici pod svaku cijenu žele ostaviti dojam neospornih erudita pa igraju na kartu ‘moj najdraži bend je manje poznat od tvog najdražeg benda’, spremno ću iskazati svoju naklonost ženi čiji mi glas nepogrešivo izmami osmijeh na lice i jedinoj ženi koja je glumila Boga. Kevin Smith, koji ju je 1999. angažirao za ulogu u fantastič­noj satiričnoj komediji ‘Dogma’, zbog takve odluke bio je izložen prijetnjama smrću upućenim od strane kršćanskih fundamentalista nespremnih prihva­titi blasfemiju prema kojoj bi vrhovno božansko biće moglo biti žena. Makar to bila i Alaniska.

 

blank
Alanis Morissette ove godine ima razloga za zdravicu. Zadnjeg dana srp­nja objavila je ‘Such Pretty Forks in the Road’, svoj sedmi međunarodni album (njena prva dva teen albuma izdana su samo u rodnoj Kanadi i stilski su posve udaljena od zvuka koji se tradicionalno veže uz autoricu). U 46. godini života, Alanis Morissette nema namjeru hiniti da je 20 godina mlađa (beskompromi­sna iskrenost cijelog autorskog pot­pisa njena je snažna odlika) pa je ‘Such Pretty Forks in the Road’ dosta mirniji album, ali kvalitetom materijala sva­kako se izdiže iznad recentnijih radova. Uvodna, autobiografska ‘Smiling’ napi­sana je za mjuzikl inspiriran albumom ‘Jagged Little Pill’ i posveta je snazi ljudskog duha u nošenju s osobnim havarijama, a uz ‘Reasons I Drink’ naj­otvorenije korespondira s legendarnim materijalom. No, i na drugim istaknu­tim pjesmama u prvom planu je njen snažan glas koji krasi izrazita kontrola, tolika da Internetom već odavno kruže šale o Alaniski i Auto-Tuneu (plug-inu koji će i najveće zavijanje pretvoriti u milozvučno pjevanje) u maniri onih o Chucku Norrisu.

Kako bi se poklopilo s 25. godišnji­com albuma uz koji su mnogi prebo­lijevali prve prekide ili brodili raznim drugim nedaćama karakterističnim za mladost i adolescenciju, u lipnju je izašlo i posebno izdanje generacijski definirajućeg ‘Jagged Little Pill’. Taj, njen najuspješniji album iz 1995. objav­ljen je na Madonninoj etiketi Maverick i prodan je u 33 milijuna primjeraka, a autoricu je katapultirao među najveće zvijezde post-grunge glazbenog svijeta. Budući da je hit album 2015. godine doživio bogato reizdanje te da je za 10. rođendan objavljena njegova aku­stična verzija, obilje bonus materijala bilo je ovaj put nerealno očekivati pa su obožavatelji uz originalnih 13 pjesama dobili snimku akustičnog nastupa snimljenog u londonskom Shepherd’s Bush Empireu 4. ožujka ove godine, taman prije nego što će sve krenuti kvragu. Taj nastup trebao je označiti početak obljetničke turneje s Liz Phair i Garbage koja je zbog COVID-19 pande­mije u glavnini pomaknuta za proljeće i ljeto iduće godine. U povodu rođen­danske proslave na službeni You Tube kanal zato je postavljeno svih pet video spotova remasteriranih u 4 K rezoluciji kao i koncertni film ‘Jagged Little Pill, Live’. Tajna dugovječnosti ‘JLP’ vjero­jatno se krije u univerzalnosti poruka napola gnjevnog, a napola bezbriž­nog i staloženog albuma te u lakoći s kojom se te pjesme otvaraju slušatelju i dopuštaju trenutno povezivanje. On je svojim temama generacijski ozna­čen i iako nije nezamislivo u njemu uživati i u zrelijim godinama teško je zamisliti nekoga u tridesetim ili četr­desetim da se s toliko strasti, drame i gnjeva oprašta od nevjernog ljubav­nika kao Alanis u ‘You Oughta Know’. Ipak, morate se poistovjetiti s patnjom i bijesom koji izviru iz njenog glasa dok Flea (Red Hot Chili Peppers) i Dave Navarro (Jane’s Addiction) voze po basu i gitari i prate tu provalu osjećaja. Prema emotivnom intenzitetu jedina usporediva dis rock pjesma jest za nijansu više pakosna i osvetoljubljiva ‘I Want You’ Elvisa Costella i njegovih Attractions, koju je Costello napisao sa svoje 32. godine. ‘You Oughta Know’ je i stostruko povampirena, bez dlake na jeziku verzija ‘You’re So Vain’ Carly Simon.

Od 13 pjesama, njih šest skinuto je u formi singla, a uz spomenutu koja je pokrenula lavinu, komercijalno je najbolje prošla ‘Ironic’, pjesma s ulti­mativnim video spotom 90-ih, uz koju su mnogi naučili definiciju te jezične figure (da, to može biti kiša na vašem vjenčanju, dobar savjet koji niste pri­hvatili i besplatna vožnja koju ste već platiti). ‘You Learn’, ‘Hand In Your Poc­ket’ i ‘Head Over Feet’ (još jedan ino­vativan video spot) također čine ‘JLP’ nezaboravnim albumom koji potvr­đuje misao da je nostalgija nekad sasvim u redu.

Foto: alanis.com, facebook.com/alanismorissette

Pročitajte još

Vodka, Kahlua, Šlag

Ivan Jelčić

Capakova najgora noćna mora

Petar Ipšić

OMG, They Killed Kenny!

Ivan Jelčić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija