Kada bacim pogled unatrag na sve novoobjavljene albume koje sam odabrao i predstavio u Slušnom aparatu kroz proteklu godinu zapravo se dobro osjećam. Na ovim stranicama mogli ste čitati o većini albuma koji su na koncu godine pronašli svoja mjesta na popisima najboljih ostvarenja 2020. Naravno, žalim zbog nekolicine propusta, ali samo je toliko prostora i vremena, tako da se nastojim ne gristi previše. Sveukupno gledajući, 2020. je bila šugava godina proporcija nekog skupog hollywoodskog filma katastrofe koji je epski ‘potonuo’ na kino blagajnama i iza sebe ostavio sami očaj, čemer i jad.
No, za razliku od turobnih događanja koja su nas kao vrstu zadesila, a koja kao da su izašla iz najgorih distopijskih scenarija, u glazbi se dogodilo puno toga lijepog. A mi smo to mogli i čuti. Jer dok smo ostajući doma spašavali svijet, dobili smo priliku predahnuti i sadržajno kvalitetno provoditi vrijeme, posvetiti se unaprjeđivanju sebe i otkrivanju nekih novih vještina – više smo čitali, gledali Netflix, kuhali zdrave obroke, učili jezike, rekreirali se. Studije su pokazale i da su ljudi u uvjetima novog normalnog bili skloniji otkrivati novu glazbu i nepoznate izvođače nego prije kada su češće gravitirali dobro poznatim i omiljenim pjesmama i albumima. Bila je to dobra godina za veterane igre – Dylan, Springsteen, AC/DC i McCartney snimili su vrhunska ostvarenja, i to po svim mjerilima, ne samo po činjenici da su ih iznijeli vremešni autori od kojih se u ovim fazama i ne očekuje previše. Elektronska glazba zabilježila je desetke jakih albuma (o tome u jednoj od idućih kolumni), a sila je bila jaka i u rock autorima na duže staze pa su Deftones, Pearl Jam i The Strokes iznenadili dobrim ostvarenjima, a zabljesnuli su i neki kraćeg staža, poput britanskih Porridge Radio. Bila je 2020. jako plodonosna godina i za autorice – od Fione Apple, koja je zauzela vrhove gotovo svakog popisa najboljih albuma sve do Taylor Swift.
Ona je zagazila u 30-e i iznenadila zrelim indie-pop zvukom i čak dva albuma. Žene su vladale i u dance friendly ostvarenjima, a iako su klubovi bili zatvoreni disco je bio ponavljajući motiv. U osuvremenjenom retro zvuku posebno su se dobro snašle Roisin Murphy, Dua Lipa, Jessie Ware, ali i Kylie Minogue koja je snimila dobru ploču iznenađujuće nemaštovito nazvanu ‘Disco’. U retro vodama new wavea i R&B-ja 80-ih istaknuo se i The Weeknd. Ovaj 30-godišnji kanadski superstar digao je priličnu frku nakon što je Grammy njegov iznimno uspješan album ‘After Hours’, nezasluženo, potpuno ignorirao. Jedan album na kraju godine nije zauzeo vrhušku niti jednog popisa vodećih glazbenih publikacija, ali se našao među Top 10 ostvarenja većine njih. Riječ je o ‘Women in Music Pt. III’, trećem dugosvirajućem ostvarenju sestara Haim, koji posve lako i prilično uvjerljivo može biti i najbolji album 2020. godine. Svakako je jedan od onih kojemu sam se često i rado vraćao, svaki put otkrivajući nove detalje u porama te jako pitke i ležerne, ali slojevite i nikako plitke kolekcije lepršavih pop pjesama. One svojim zvukom evociraju ljeto i odišu domicilom sestara Haim. Los Angeles se kao središnja tema provlači ovim albumom, ali bez obzira na gore spomenute prijemčive karakteristike Haimovskog soft-rock zvuka nije sve ružičasto. Album obiluje i težim sadržajima pa se bavi crnim temama poput vlastitih nesigurnosti, kliničkom depresijom ili seksizmom i mizoginijom u glazbenom svijetu, a što su Alana, Danielle i Este osjetile i na svojoj koži. Kao i svaka najbolja glazba ‘Women in Music Pt. III’ posuđuje začine od svojih uzora (kao što je ‘Summer Girl’ posveta ‘Walk on the Wild Side’ Loua Reeda), ali nije retro album. Nađe se tu svega; najviše je kalifornijskog pop-rocka i folka (Fleetwood Mac, Joni Mitchell, Sheryl Crow), ali ima i premaza heartland rocka, reggaea, funka i hip-hopa (Red Hot Chili Peppers i reperi Outkast te njihovi albumi ‘Blood Sugar Sex Magik’ i ‘The Love Below’ dosta su utjecali na smjer i zvuk benda ovaj put). Neslužbena himna lockdowna ‘I Know Alone’ i ‘3 am’ imaju najsuvremenije pakiranje ovdje, prva je začinjena UK garage ritmom, dok potonja otkriva koliko sestre Haim vole klasični R&B zvuk s kraja devedesetih i početka nultih. Ostatak se više zadržava u pop-rock odjeljku. ‘Women in Music Pt. III’ s godinama će samo dobivati na težini i iznova se potvrđivati kao suvremeno pop remekdjelo. Za sada neka bude samo najbolji album 2020. i to zato što ne folira i zato što s manje postiže jako puno, ali iznad svega zato jer ima prokleto dobre pjesme. One su često osobne i hrabre, uz njih možete skakati po sobi i ostaju najjači adut albuma.
Foto: http://haimtheband.com/