Jedno od vodećih imena međunarodne klasične scene, izvanredni mađarski violinist Kristóf Baráti nastupio je u četvrtak navečer u atriju Kneževa dvora s renomiranim veszprémskim sunarodnjacima, Komornim orkestrom Mendelssohn.
U jednom od najstarijih mađarskih gradova koji obiluje glazbenom baštinom, Veszprému, 1985. godine osnovan je Komorni orkestar Mendelssohn, dobivši ime po čuvenom skladatelju Felixu Mendelssohnu Bartholdyju kao svojevrsno priznanje njegovom naslijeđu. Upravo s njegovom Simfonijom za gudače br. 10 u h-molu otpočela je sinoćnja glazbena večer, djelom klasične strukture po uzoru na Haydna i Bacha, napisanim kada je skladatelj imao tek četrnaest godina, ali već s istančanim melodičnim naznakama po kojima je kasnije postao glasovit. Svu očaravajuću melodičnost Mendelssohna u potpunosti su utjelovili gudači komornog orkestra kojeg od osnutka predvodi sigurna ruka violinista Pétera Kovátsa. S Mozartom je Mendelssohna usporedio Goethe, a i dubrovačka publika koja je nakon Simfonije mladog Mendelssohna uživala u Mozartovom poznatom i često izvođenom Koncertu za violinu br. 5 u A-duru. Također, djelo iz pera tada mladog, skoro dvadesetogodišnjeg skladatelja, a odlikuje ga opsežnost i tehnička zahtjevnost koju je od prvog adagia violinist Kristóf Baráti s nevjerojatnom lakoćom muziciranja pokorio, zadivivši sve okupljene. Ispreplitane vedrije teme i tamniji ugođaji kulminirali su u silovitom središnjem dijelu po kojemu je koncert nazvan turski, još efektnijim i dramatičnijim kroz savršeno suglasje orkestra i solista. Temperamentni je zvuk nastavio ispunjati Dvor i s djelom Introdukcija i rondo capriccioso, op. 28 Camillea Saint-Saënsa, posvećenim briljantnom španjolskom violinistu Pablu de Sarasateu. Kroz ovu se skladbu publika uvjerila u Barátijevu hvaljenu poetičnost i elokvenciju, a hitri taktovi andaluzijskog kolorita, odsvirani s neprijepornim virtuoznim umijećem svakog dobro uigranog gudala, a posebice solista, razgalili su publiku i zaslužili gromoglasni pljesak. Esteta zvuka, Baráti na svojoj violini Lady Harmsworth Stradivarijeve majstorske izrade zahvalio je glazbenim dodatkom, Bachovim Largom. Na okretnu je mađarsku notu zaključen koncert, s dvije skladbe Béle Bartóka. Nakon blistavog neoklasičnog Divertimenta, pisanog po narudžbi švicarskog dirigenta i svojevrsnog mecene klasične glazbe Sachera, folklorni melos Rumunjskih narodnih plesova, jednog od neprepoznatljivijih i najpopularnijih Bartókovih djela, priveo je kraju glazbenu večer za koju nije prerano zaključiti da spada među vrhunce ovoljetnog glazbenog programa, ako je suditi prema opetovanom dugom, odzvanjajućem aplauzu.
Press DLJI