Gradska vijećnica Viktorija Knežević upozorava na, kako navodi, važnu pravnu okolnost vezanu uz novi GUP – zahtjevi za izdavanje dozvola podneseni dok je na snazi sadašnji GUP, prema njezinom tumačenju, ne mogu se jednostavno zaustaviti donošenjem novog prostornog plana.
Može li novi Generalni urbanistički plan zaista zaustaviti gradnju na područjima koja bi prema novim rješenjima trebala postati zelene površine? Upravo to pitanje u svom priopćenju za medije postavlja gradska vijećnica Viktorija Knežević.
Knežević se pritom osvrće na izjavu gradonačelnika Mata Frankovića da je „zaustavio te procese” te da do usvajanja novog GUP-a u zaštićenom području Dubrovnika neće biti izdavanja bilo kakvih dozvola.
Prema njezinu tumačenju, takva poruka može ostaviti dojam da je gradnja već zaustavljena i da će novi GUP automatski zaštititi parcele koje bi prema budućem planu trebale biti zelene površine.
– Voljela bih da je tako. Nažalost, nije. Dok je sadašnji GUP na snazi, Grad ga treba primjenjivati. Tko prije stupanja novog GUP-a na snagu preda uredan zahtjev s potrebnim projektom i dokumentacijom, ima pravo da se o njegovu zahtjevu odlučuje prema pravilima koja vrijede danas – navodi Knežević.
Knežević: Novi GUP ne može djelovati unatrag
Knežević u priopćenju ističe kako bi, ako projekt ispunjava uvjete sadašnjeg GUP-a i ostale zakonske uvjete, dozvola prema njezinu tumačenju morala biti izdana čak i ako bi ta parcela novim GUP-om bila određena kao zelena površina. Kako navodi, novi GUP ne djeluje unatrag.
Također ističe da samo čekanje na donošenje novog plana, prema njezinu tumačenju zakonskih odredbi, ne mijenja pravnu situaciju zahtjeva koji je već podnesen.
– Opća zabrana izdavanja svih dozvola dok je važeći GUP i dalje na snazi jednostavno nije mehanizam koji zakon poznaje. Gradonačelnik može i treba tražiti da se svaki projekt provjeri do posljednjeg detalja, bez pogodovanja i bez gledanja kroz prste. Može i treba tražiti da se ne izda nijedna nezakonita dozvola. Ne može, međutim, zakonito narediti službeniku da odbije zahtjev koji ispunjava važeća pravila – poručuje Knežević.
Dodaje kako službenik, prema njezinu stavu, odgovara za zakonitost rješenja koje potpisuje, a ne za političku poruku gradske vlasti.
Poziva se na Zakon i sudsku praksu
Svoje tvrdnje Knežević temelji na odredbama Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju.
Kako navodi, članak 56. stavak 2. Zakona o gradnji propisuje posljedice za službenika koji bi odbio izdati građevinsku dozvolu zbog neusklađenosti s prostornim planom ako je projekt, kako tvrdi Knežević, zapravo usklađen s planom.
Istodobno se poziva na članak 148. stavak 5. Zakona o prostornom uređenju, za koji navodi da propisuje primjenu prostornog plana koji je vrijedio na dan podnošenja zahtjeva. Kao dodatnu potporu svom tumačenju Knežević navodi i sudsku praksu.
Poziva se na odluku Ustavnog suda U-III-1344/2014, u kojoj je, prema njezinu navodu, razmatrana situacija u kojoj je zahtjev podnesen dok je gradnja bila dopuštena, a zemljište je naknadno novim prostornim planom određeno kao zelena zona. Knežević također navodi presudu Visokog upravnog suda Usž-1982/2020-2 kao potvrdu istog pravnog načela.
‘Nije riječ o obrani investitora’
Knežević pritom posebno naglašava da njezino upozorenje, kako kaže, nije pokušaj zaštite investitora.
– Zato eventualno ukidanje takvog rješenja pred Ministarstvom ili sudom ne bi bilo iznenađenje niti naknadno rušenje gradske zaštite prostora ‘iz Zagreba’. Bio bi to predvidiv ishod primjene zakona i sudske prakse koji su poznati već danas – ističe.
Dodaje kako joj je cilj, prema njezinim riječima, zaštita prostora, ali i točno informiranje građana o dosegu novog GUP-a.
– Želim da se prostor zaštiti i da se ne izda nijedna dozvola koja ne ispunjava sve propisane uvjete. Upravo zato građanima treba jasno reći što novi GUP može, a što ne može. Može postaviti stroža pravila za budućnost, ali ne može zaustaviti uredne zahtjeve podnesene dok vrijedi sadašnji GUP – zaključuje Knežević.
Prema njezinu stavu, ključna je razlika između onoga što novi GUP može propisati za buduće postupke i zahtjeva koji su već podneseni prema pravilima trenutno važećeg plana.
– Najava nije isto što i pravni učinak – zaključila je Knežević.
