U dubinama Jadranskoga mora sve se češće pojavljuju organizmi koji ovdje nikada prije nisu živjeli. Iako većina novopridošlih vrsta neće uzrokovati štetu, pojedine se mogu iznimno brzo proširiti, otimati domaćim vrstama hranu i prostor te dugoročno narušiti osjetljivu ravnotežu morskog ekosustava.
Kako bi se stalo na kraj nekontroliranome širenju nepoželjnih organizama, znanstvenici instituta Ruđer Bošković pokrenuli su istraživanja u sklopu projekta ALIENA. Duž Jadrana prikupljaju podatke s terena i povezuju ih s naprednim računalnim modelima koji predviđaju pod kojim okolišnim uvjetima stranim vrstama najviše odgovara stanište. U suradnji s talijanskim partnerima razvijaju sustav praćenja ranog upozoravanja za cijeli Jadran.
– Jedan od najpoznatijih ekoloških izazova je morski orah – rebraš podrijetlom iz zapadnog Atlantika. Ova se vrsta intenzivno hrani zooplanktonom, ključnom karikom u hranidbenom lancu kojom se hrane i brojne domaće ribe. Kada se populacija morskog oraha naglo poveća, pritisak na izvore hrane postaje kritičan za zavičajne morske vrste – navode iz instituta Ruđer Bošković.
– Invazivne vrste mogu biti konkurencija autohtonim jadranskim vrstama za hranu, stanište i druge resurse. Primjerice, ako troše isti izvor hrane, domaćim vrstama je ostaje manje, što je važno za vrste poput sitne plave ribe, resursa koji se koristi stoljećima – objašnjava dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen iz Centra za istraživanje mora u Rovinju, Instituta Ruđer Bošković.
Strane ili alohtone vrste organizmi su koji su dospjeli izvan svojega prirodnog područja rasprostranjenosti, najčešće uz pomoć čovjeka, tako da su u Jadran mogle stići balastnim vodama brodova ili pričvršćene za njihove trupove. Znanstvenici naglašavaju da svaka nova vrsta u moru ne predstavlja nužno opasnost. Sama pojava novog organizma ne znači da će on automatski postati invazivan. Da bi se procijenila stvarna prijetnja, ključno je kontinuirano pratiti lokaciju, brojnost, brzinu širenja te rizik na ekosustav.
– Kada vrstu pronađemo na novoj lokaciji, dobivamo novu točku na karti njezina širenja. Ako se invazija počela na jugu Jadrana, možemo pratiti pomiče li se iz godine u godinu prema sjeveru. Kod vrsta koje stižu balastnim vodama obrazac može biti sasvim drugačiji jer se mogu pojaviti izravno u nekoj luci i ondje uspostaviti populaciju – kaže dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen.
U razotkrivanju novih vrsta uvelike pomažu moderne tehnologije i građani. Molekularne metode omogućuju prepoznavanje sitnih, rijetkih ili dosad neprepoznatljivih organizama koje se klasičnim metodama nebi mogle uočiti. Zbog toga nova vrsta na znanstvenom popisu ponekad ne znači da je tek došla, već da je tek sada uspješno identificirana. Aplikacija Crafting the Sea omogućuje građanima koji uoče neobičan organizam fotografiranje i uz lokaciju i vrijeme dostavljanje prvog prikaza s terena znanstvenicima.
