‘Zidno slikarstvo grada Dubrovnika’, katalog, ujedno i vrijedan doprinos hrvatskoj restauraciji, predstavljen je ovog četvrtka u Festivalskoj palači.
Ovo iznimno djelo rezultat je višegodišnjeg rada djelatnika Hrvatskoga restauratorskog zavoda i suradnika, a radi se o istraživanju i obnovi spomenika dubrovačkoga područja te programa katalogiziranja zidnih slika koji se, uz potporu Grada Dubrovnka, provodi od 2011. godine.
Katalog su predstavili dr. sc. Tajana Pleše, vršiteljica dužnosti ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda, urednica Veronika Šulić i povjesničar umjetnost Ivan Viđen, dok je ugdonu večer moderirala dr. sc. Jelena Obradović Mojaš. Vrijedi dodati i to kako odabir Festivalske palače, nekad znane kao Palača Kerša, nije bio slučajan – ona je jedno od najdražih ‘radnih mjesta’ autorice kataloga.
-Pripala mi je čast predstaviti ovo zaista jedno sjajno izdanje na kojeg smo ponosni. Iako malog formata, ovo izdanje veliko je prema svome sadržaju; ovo je prvi operativni katalog ovoga tipa za bilo koju hrvatsku regiju. Nitko dosad nije našao toliko snage u sebi, nitko nije toliko surađivao s kolegama iz konzervatorskih odjela i vanjskim suradnicima te vlasnicima objekata koji su tako ljubazno otvorili vrata i omogućili autorima da katalogiziraju, na jedan divan način naprave jasan popis svega onog što je bitno za jedno kulturno dobro. Dosta često, zbog velikog bogatstva kulturnih dobara, na koje Hrvatska zaista može biti ponosna, vrlo rijetko se naiđe na jasno i pametno strukturiran tekst, snimljeno stanje, te bilježenje svega što je bitno ne bi li se u kasnijem radu, bilo znanstvenom, istraživačkom ili konzervatorsko-restauratorskom, našlo potrebe za bilo kojim podatkom. U njoj ćete upravo to i pronaći – kazala je dr. sc. Tajana Pleše, dodavši kako joj je posebno zgodno i to što su autori našli mjesta u katalogu za staviti i valorizaciju, bez koje se u današnje vrijeme ne može krenuti dalje. Posebno je pohvalila kvalitetne komentare i praćenje literaturom.
– Ovo je jedan pravi mali biser znanstvenog stručnog rada i baš zato je njegova vrijednost toliko velika. Iskreno vjerujem kako će to postati baza za svo buduće planiranje daljnjih radova, ali da će biti i ishodišna točka po kojoj će se ravnati svi budući istraživači koji možda danas nisu niti rođeni – dodala je Pleše, uz nadu kako će i ostale hrvatske regije pratiti ovaj svijetli primjer.
Ukratko rečeno, ‘Zidno slikarstvo grada Dubrovnika’ prvi put na jednom mjestu donosi pregled teme na području grada od vremena srednjeg vijeka, pa sve do kraja 19. stoljeća. Uključuje najvažnije podatke, uz opisane zidne slike iz 44 dubrovačka kulturna dobra, a ona su kuće, palače, ljetnikovci, crkve i samostani.
Povijesničar umjetnosti Ivan Viđen istaknuo je kako je pratio nastanak knjige od početka do kraja, od prvih skica, te je za katalog napisao i predgovor, a uz to bio i recezent izdanja , što mu je ujedno kazao je i čast i zadovoljstvo.
– Ovim katalogom prošetao sam dubrovačkim teritorijem, Gradom i okolicom, mjestima koja čuvaju zidne slikarije. Važno je napomenuti da je upoznavanje baštine i njeno inventariziranje prvi korak prema valorizaciji. Tek s vrednovanjem možemo ići dalje u očuvanju baštine – kazao je Viđen, istaknuvši kako je ono što je u baštini lijepo, a što se možda na prvi pogled u široj javnosti ne doživljava, jest da ona nije pasivna.
– Baština nije nešto ‘mrtvo i ‘prošlo’, kulturna baština, nasljeđe, je nešto što nam daje, što nas potiče i gura naprijed, ono što je podloga u kojoj je upisan naš kod vremena u kojem živimo. Vrlo često to tako ne izgleda, međutim, upravo ovaj katalog i slična djela nas podsjećaju na to da baština, ako joj pravilno pristupimo i slušamo ono što nam ona govori, ona nam uzvraća. Ovdje u Dubrovniku, na najljepši mogući način – dodao je.
-Kao što u gradu imamo sve stilove, tako imamo i na njegovom teritoriju, kojeg ovaj katalog obrađuje, u ovom slučaju konkretno na bližem teritoriju grada. Dubrovnik ima gradtovornu emanancijsku snagu koju širi, isijava i svoj teritorij oplemenjuje u duhovnom smislu – kazao je, spomenuvši i kataloške jednice koje, iako imaju iste rubrike, su zapravo neujednačene.
– U sadržaju se jako razlikuju. Naći ćete sve, od malih, sitnih grafita u arheloškim nalazima, do oslika, ‘krpica’ pronađenih u resturatorskim zahvatima, skromnih oslika crkvica na selima, do oslika u palačama poput ove u kojoj se nalazimo, pa do velikih kompozicija u crkvama. Tu je cijela lepeza zidnog slikarstva koja se nalazi tu, oko nas – dodao je, napomenuvši kako se često ‘zanosimo vrhunskim umjetničkim djelima koja, naravno, najbolje predočavaju karakteristike nekog stila, no ono što često zaboravljamo jest da se kulturna baština i naslijeđe sastoje od dijela različite kvalitete i veličine’.
-Upravo neujednačenost čini bogatstvo kulturnog nasljeđa koje imamo. Tako se veliko otkriće ovog kataloga nalazi u svemu što se u ovom trenutku zna u zidnom slikarstvu grada Dubrovnika, no katalog je također ‘work in progress’, ono što znamo danas. Bilo kakva puknuta cijev, kabel kojeg treba promijeniti, jedna banalna stvar može biti prvi korak jednog konzervatorsko-restauratorskog istraživanja. Mogu se pojaviti zidne slike, te dakle vrlo brzo i mogućnost nadopunjavanja ovog kataloga. No to ne znači da će katalog biti zastario, upravo suprotno, sigurno će biti koristan radi presjeka onog što imamo oko sebe – istaknuo je, zaključivši kako nema dvojbe jesu li nam ova djela potrebna. Ovo djelo je, među ostalim, smjer ka senzibilizaciji vlasnika objekata na problem zaštite tih ugroženih umjetničkih djela.
Korisnost ovakvog kataloga, upravo u Dubrovniku, gdje su zidni oslici nekako u ‘drugom planu’, kao što je istaknuo, je neizmjerna jer stavlja ovakvu umjestnost u prvi plan, te je i pdosjetnik koliko puno, kroz desetljeća, Hrvatski restauratorski zavod radi i čuva baštinu.
Iako su, kako je to rečeno u pozivu na ovu iznimnu večer, rezultati istraživanja ukazali na stilsku, kronološku i kvalitativnu raznovrsnost zidnog slikarstva, kao i činjenicu da je ono prisutno na relativno velikom broju građevina u Dubrovniku, a samim time i ‘lavovski posao’ kojeg su njegovi autori učinili, urednica kataloga Veronika Šulić, konzervatorica-restauratorica u dubrovačkom Odjelu za zidno slikarstvo i mozaik Hrvatskog restauratorskog zavoda, na kraju se skromno zahvalila svima uključenima u katalog.
Zanimljivo je istaknuti kako je za fotografije zaslužna Katarina Gavrilica, a grafičko oblikovanje potpisuje Branimir Kolarek, te je ovo djelo nedavno izabrano u trideset najboljih međunarodnih kataloga grafičkog dizajna, što je u svom segmentu posebno priznanje ovom djelu. Autorica Šulić posebnu zahvalu uputila je recezentima Ivanu Viđenu i Antunu Baći, te kolegicama i kolegama u pomoći prikupljanja podataka – za sadašnje i buduće generacije.
MNJ