Ivana Mijić Vulinović i Karmen Kmetović Prkačin autorice su psihoško-pravnog priručnika ‘Vodič kroz razvod braka’. Riječ je o prvom priručniku ove vrste na hrvatskom tržištu, ali i u cijeloj regiji. Knjiga je napisana na čitatelju prilagođen način te se kroz kombinaciju pravnog i psihološkog aspekta, želi pomoći ljudima koji se namjeravaju razvesti ili su u procesu razvoda. U razgovoru s Karmen, socijalnom radnicom i psihoterapeutkinjom, istaknula je kako su ona i Ivana trenutno u procesu pisanja druge knjige pod nazivom ‘Vodič u sretan brak/vezu’.
Vodič kroz razvod braka jedinstvena je knjiga na tržištu. Što vas je najviše potaknulo na pisanje ovog vodiča?
Ideju o knjizi koja bi pomogla ljudima kroz proces razvoda zapravo je osmislila kolegica Ivana Mijić Vulinović koju, kako ona kaže, nosi u glavi još od svog razvoda. Također, razgovarajući sa svojim prijateljima i poznanicima zaključila je kako je to izrazito potrebno jer ljudi koji se razvode imaju slična pitanja i dileme. Pravni dio odlično je koncipiran, a ja sam ga nadopunila s psihološkim dijelom, dodavši priče i metafore te primjere iz svoje prakse. Kombinirajući pravni i psihološki aspekt, knjiga je dobila jasnu formu jer su pravna i psihološka strana razvoda lice i naličje jedne te iste pojave.
Svaki treći brak u Hrvatskoj, prema zadnjim statističkim podatcima završi razvodom. Što se navodi kao najčešći razlog, ili biste ih mogli više izdvojiti?
Kao najčešći razlog razvoda braka, navode se nepomirljive razlike, a to bih protumačila kao dugotrajno nezadovoljstvo partnerskim odnosom koje proizlazi iz nerazumijevanja, različitog poimanja međusobnog odnosa, okrivljavanja, optuživanja i sl. Jedan od razloga jest i preljub, točnije zaljubljenost jednog od partnera u drugu osobu. Također se spominju razlozi poput, ovisnosti jednog od partnera, zlostavljanje, nejednakost u odnosu.
Razvodi li se više parova s djecom ili bez djece?
Prema statistikama za 2016. godinu razvod je zatražilo gotovo podjednako parova s djecom i onih bez djece. Pronašla sam podatak kako je u prvom tromjesječju 2017. godine zaprimljeno više zahtjeva za razvod parova s maloljetnom djecom nego onih bez djece.
Kako bi se trebalo zaštititi djecu kao najosjetljiviju skupinu?
Djecu je najvažnije zaštititi na način da se njima ne manipulira. Preporučljivo bi bilo da oba roditelja zajedno kažu djeci informaciju o razvodu pri tome vodeći računa da se međusobno ne optužuju niti da djecu zamaraju detaljima tko je kriv i odgovoran za razvod braka. Djeci je važno dati informacije o tome gdje će dijete živjeti; ako će se dijete preseliti u drugu kuću ili promijeniti školu i slično. Zatim im objasniti na koji način će se viđati s roditeljem koji nije prisutan. Roditelji se trebaju naoružati strpljenjem i razumijevanjem jer ponekad djeca mogu imati emocionalne poteškoće. Važno im je naglasiti kako ona nisu kriva niti odgovorna za razvod braka njihovih roditelja, jer je razvod stvar odraslih, a ne djece. Treba im stalno ponavljati kako ih se voli i kako to što se roditelji razvode nema nikakve veze s ljubavlju koju prema djeci osjećaju.
Na koje prepreke mogu naići parovi koji su se odlučili na razvod braka?
Mislim da je najveća prepreka nekoordiniranost između nadležnih tijela. Osobe koje žele pokrenuti razvod ne znaju trebaju li prvo krenuti na sud, CZSS i sl. Do sada nije postojala praktična literatura iz koje su se mogli saznati odgovori na pitanja koja vas muče po pitanju razvoda. Većina ljudi koji se nađu u samom procesu razvoda iznenade se kada shvate koliko to iziskuje vremena i angažmana. Naša knjiga pomoći će svima proći kroz taj proces – brže, jednostavnije i bezbolnije. Nudi potrebno pravno i psihološko znanje i razumijevanje, utjehu, podršku. Namijenjena je i svima koji razmišljaju o razvodu, ali i onima koji razmišljaju dati braku još jednu šansu. Osim toga, može biti od velike koristi svima koji se na neki način bave razvodima: sucima, odvjetnicima, djelatnicima u centrima za socijalnu skrb, obiteljskim centrima, pravnicima, socijalnim radnicima, psiholozima…
Koje bi pitanje odnosno pitanja parovi mogli postaviti prije same odluke?
Za početak treba razlučiti radi li se o razvodu braka partnera koji imaju zajedničku maloljetnu djecu ili pak razvoda brakova bez djece. Ovi drugi su znatno jednostavniji pod pretpostavkom kako nema nekih većih neslaganja u pogledu raspodjele bračne stečevine. Partneri trebaju postaviti iskreno pitanje je li zaista kraj ili ipak ima temelja kako bi se braku pružila još jedna šansa. Teško mi je sada sažeti 160 strana naše knjige koja nudi odgovore na razna pitanja poput: pogrešni razlozi ostanka u braku, zatim kako djetetu priopćiti odluku o razvodu, kako se postaviti u odnosu na ostale članove obitelji, uopće na sredinu. Zatim imovinsko-pravni aspekt, što je čije nakon razvoda… Kako bismo razjasnile taj segment razvoda, čitavo jedno poglavlje posvetile smo imovinsko-pravnim odnosima bivših partnera.
Možete li izdvojiti neki primjer iz prakse koji vam je u sjećanju ostao kao najupečatljiviji?
Ne bih željela navoditi negativne primjere. Novine i televizija su prepuni takvih slučajeva. Radije bih navela kako su mi naupečatljiviji primjeri iz prakse oni koji su prvotno došli na savjetovanje zbog narušene komunikacije za vrijeme procesa razvoda, a onda su nakon određenog vremena odlučili kako ipak žele poraditi na odnosu te su ga obnovili. Najdraže mi je bilo kad se jedan par skrivao od mene na ulici kako ne bih vidjela da su ponovno zajedno. Kolegica Ivana i ja vjerujemo u ljubav. Nemojte krivo shvatiti, mi ne zagovaramo razvod. Mi zagovaramo ljubav, a ukoliko ipak dođe do razvoda svakako predlažemo onaj sporazumni.