Kad se povede razgovor o Uvali Lapad, gotovo uvijek se prije ili poslije stigne do iste rečenice – nekad je bilo drukčije. Prije dvadesetak i više godina glazba se čula na svakom koraku, sviralo se ispred hotela, restorana i kafića, a večernji đir Uvalom imao je vlastiti ritam.
Onda je došlo vrijeme u kojem je glazba postupno utihnula. Ostala su sjećanja, priče i nabrajanja mjesta na kojima se nekad sviralo. O tome se redovito raspravlja u razgovorima, ali i na društvenim mrežama, najčešće uz zaključak kako Uvala više nema onu živost koju je nekad imala.
No čini se da je živa glazba ponovno postala dio večernjeg đira Uvalom. Sinoć se sviralo na čak četiri mjesta.
Na taraci ispred hotela Kompas održava se svirka koja već godinama okuplja prolaznike i goste. Ispred hotela Sumratin dvojica su mladića pjevala uz gitare, dok je restoran Pino’s večer upotpunio nastupom djevojaka s gudačkim instrumentima. Živa glazba posljednjih se večeri može čuti i ispred obnovljenog hotela Zagreb, najčešće onda kada nema svirke u Pino’su.
Sinoć je u điru bila i klapa Staro vino. Zapjevali su ispred fontane i obližnjih kafića u sklopu manifestacije Ulicama našeg grada.
I bilo je divno. Zato samo treba napraviti đir Uvalom jer lijepi trenuci nisu više samo stvar prošlosti – ponovno su tu. Samo ih treba prepoznati.
