„Ma dobro sam.“
Rečenica je to koju tijekom ljeta i ovih sparina čujemo gotovo svakodnevno. U prolazu. Na Stradunu. U redu u trgovini. Na kavi. Na telefonu.
Izgovaraju je ljudi koji upravo završavaju smjenu i gledaju na sat kada se moraju ponovno vratiti na posao. Roditelji koji pokušavaju uskladiti posao i obitelj. Poduzetnici koji razmišljaju kako će platiti zaposlenike. Oni koji su došli na godišnji odmor uvjereni da će se napokon odmoriti.
I gotovo nikada ne zastanemo dovoljno dugo da se zapitamo – jesmo li stvarno dobro ili samo dobro funkcioniramo?
Upravo tim pitanjem počinje nova priča na DuListu. Od ove srijede našim se kolumnistima pridružuje Andrea Oberan, sociologinja i ICF certificirana trauma-informed coachica, koju su čitatelji DuLista već imali priliku upoznati kroz razgovor o stresu, živčanom sustavu, poslovnim i životnim pritiscima te važnosti unutarnjeg mira.
Njezina nova kolumna nosi naziv „Funkcioniram, dakle jesam“, a bavit će se upravo onim što često ostaje skriveno ispod svakodnevnog „dobro sam“.
– Nikada nismo bili povezaniji, a rijetko kada iskreno razgovaramo o tome kako nam je. Naučili smo biti učinkoviti. Odgovorni. Pouzdani. Naučili smo odraditi ono što treba. Ali kao da smo usput zaboravili stati i primijetiti sebe. Ne znam kada smo počeli vjerovati da vrijedimo onoliko koliko možemo izdržati, ali znam koliko ljudi pokušava živjeti upravo po tom pravilu – ističe Oberan.
Kroz svoj rad susreće žene koje izvana djeluju kao da imaju sve pod kontrolom. Uspješne su, snažne i sposobne, a onda u sasvim običnom razgovoru izgovore: „Ne znam kada sam posljednji put bila dobro“ ili „Ne sjećam se kada sam posljednji put nešto napravila samo zato što sam to željela“.
Upravo iz takvih iskustava nastala je i ideja za kolumnu. Ne kao još jedno mjesto za motivacijske poruke ili popise savjeta, nego kao prostor u kojem ćemo jednom tjedno zastati i pokušati razumjeti zašto nas neke situacije toliko iscrpljuju. Zašto nam je teško postaviti granice. Zašto osjećamo krivnju kada odaberemo sebe. Zašto ostajemo u odnosima, poslovima ili obrascima koji nam odavno više ne služe. I zašto često dobro znamo što bismo trebali napraviti, ali to ipak ne učinimo.
– Ova kolumna nije nastala zato da vam govorim kako biste trebali živjeti. Niti zato da ponudim još jedan popis savjeta koje ćete pročitati i zaboraviti. Želim da jednom tjedno zajedno zastanemo i pokušamo razumjeti ono što nam se događa – kaže Andrea.
Iz kolumne u kolumnu, svakih 15 dana, Andrea će otvarati teme koje se možda na prvi pogled čine različitima, ali ih povezuje ista nit. Pisat će o trenutku kada netko iz sigurnosti sustava prijeđe u vlastiti posao i shvati da strukturu koju je nekada nosila organizacija sada mora izgraditi sam. O granici koju lako postavljamo prema klijentu, a puno teže prema sebi. O sramu koji nas tjera da radimo više. O obiteljskim obvezama koje je u malom gradu poput našega teško odbiti jer se svi poznajemo. I o tijelu koje često prepozna da nešto nije u redu puno prije nego što smo mi toga svjesni.
Sve su to, kaže Oberan, niti iste priče – priče o ljudima, posebno ženama, koji su naučili funkcionirati prije nego što su naučili prepoznati što osjećaju.
Tko je Andrea Oberan?
Andrea Oberan po struci je sociologinja, a više od deset godina radila je u različitim sustavima i branšama, od struke i turizma do odnosa s javnošću. Danas radi kao ICF certificirana trauma-informed coachica.
Oduvijek ju je zanimalo ono što se događa ispod površine – napetost iza osmijeha, umor iza uspjeha i rečenice koje ostaju neizgovorene.
I sama je, kaže, dugo izvana funkcionirala besprijekorno, dok je iznutra živjela u stalnoj napetosti. Tek je kasnije počela razumijevati koliko su naši obrasci, reakcije i način na koji se odnosimo prema sebi povezani s iskustvima koja nosimo sa sobom.
Velika životna prekretnica dogodila joj se nakon iznenadne smrti oca, kada joj je u ruke ostala njegova tvrtka upravo u razdoblju kada je dobila posao koji je priželjkivala.
– To iskustvo naučilo me koliko dugo možemo gurati dalje, donositi odluke i biti oslonac drugima, a da pritom nikada ne zastanemo i ne damo sebi prostor da procesiramo ono što nam se događa – kaže.
Sociologija joj je dala okvir za razumijevanje načina na koji nas oblikuju obitelj, okolina i životna iskustva, dok ju je daljnje obrazovanje usmjerilo prema radu sa stresom, živčanim sustavom i obrascima ponašanja.
Danas najčešće radi sa ženama poduzetnicama, konzultanticama i stručnjakinjama koje izvana djeluju snažno, odgovorno i uspješno, a iznutra su kronično umorne od osjećaja da moraju biti sve za svakoga.
U svom radu ne pokušava ih učiniti još produktivnijima niti im ponuditi još jednu tehniku za „izdržati više“. Fokus je na tome da razumiju vlastite obrasce, ponovno uspostave odnos sa sobom i odluke počnu donositi iz osjećaja sigurnosti, a ne iz stalnog preživljavanja.
Upravo će takav biti i ton njezine nove kolumne na DuListu – bez čarobnih formula i brzih rješenja, ali s pitanjima koja možda prečesto odgađamo.
– Ne obećavam da ću imati odgovore na sva ta pitanja. Ali obećavam da ćemo ih postavljati. Vjerujem da promjena ne počinje onoga dana kada odlučimo promijeniti cijeli svoj život. Počinje onoga dana kada prvi put iskreno odgovorimo na jedno sasvim obično pitanje – poručuje Andrea Oberan.
A pitanje je možda jednostavnije nego što mislimo:
Jesmo li stvarno dobro – ili samo dobro funkcioniramo?
Prvu kolumnu Andree Oberan čitajte ove srijede na DuListu.
