Ako niste glAzbeni ‘geek’, ime Grega Kurstina, producenta i multi instrumentalista iz Los Angelesa, vjerojatno vam ne znači ništa. I to je u redu. Ima i važnijih stvari od glazbe na ovom svijetu (ne, nogomet nije jedna od njih). No, ako barem povremeno slušate radio, njegov skladateljski i studijski pečat nije vas mimoišao. U posljednjih desetak godina Kurstin je uz Marka Ronsona i nekolicinu drugih vjerojatno najtraženiji producent u pop glazbi, a najpoznatiji je po suradnji s Kelly Clarkson, Siom, Pink, Lykke Li, Lanom Del Rey i Adele. Upravo mu je Adelein, još uvijek posljednji, album ‘25’ (za koji je između ostalog napisao tri pjesme, među njima i singl ‘Hello’) osigurao četiri Grammyja.
Društvo najvećih svjetskih glazbenih profesionalaca, Kurstina je s dva kipića nagradilo i 2018. za suradnju s Beckom na albumu ‘Colors’, a ukupni saldo kaže da je u samo tri godine nanizao čak sedam Grammyja. Od brojnih izgubljenih prilika u posljednjem desetljeću vjerojatno mu je najteže pala nominacija u kategoriji za snimku godine za ‘Chandelier’ Sie koju je te 2015. u dvojakoj kategoriji, uključujući i onu za pjesmu godine, odnio Sam Smith s gospel intoniranom baladom ‘Stay with Me’. Uz sve te pop princeze, s kojima je najčešće radio, Kurstinu nisu strane ni suradnje s indie ili rock izvođačima. Još 2006. napisao je pjesmu za ‘At War With Mystics’ Flaming Lipsa, a samo u 2017. sa spomenutim Beckom skovao je njegov pop album ‘Colors’, dok je Foo Fightersima pomogao snimiti ‘Concrete and Gold’, njihovu najbolju ploču unazad nekoliko godina. Beck gostuje i na u srpnju objavljenom albumu Kurstinovog benda The Bird and the Bee, kojeg s pjevačicom Inarom George predvodi već gotovo 15 godina, a Grohla se za bubnjevima često s njima može vidjeti uživo. Nakon što su se 2010. pozabavili pjesmaricom soft-rock dua Hall & Oates, drugo izdanje u njihovoj seriji ‘Interpreting The Masters’ donosi obrade najpoznatijih pjesama kalifornijskih ikona hard rocka 70-ih i 80-ih, grupe Van Halen, i to onih na kojima je pjevao neuništivi Dave Lee Roth. Ono što ‘Interpreting The Masters Volume 2: A Tribute to Van Halen’ čini zanimljivim je činjenica da na njemu nema ni jedne note odsvirane na gitari, instrumentu koji se najviše povezuje s ovim rock gigantima i njihovim virtuozom Eddiejem Van Halenom, čija je tehnika ‘finger tappinga’ u 80-ima postala svojevrsni glazbeni ekvivalent aerobik video kasetama Jane Fonde – nema tko ih nije kopirao. Kurstin je međutim jednako vješt kao pijanist i klavijaturist pa su klasici poput ‘Ain’t Talking ‘bout Love’ ili ‘Hot for Teacher’ aranžirani tako da riffovi ne gube na prepoznatljivosti, dok, primjerice, megahitom ‘Jump’ ionako dominira synthesizer.
No, i tu bi bilo posve naivno očekivati da će se ovaj duo zadovoljiti čistim ‘prepisivanjem’, pa su čuveni synth riff jednog od najvećih hitova 80-ih jednostavno prepjevali igrajući se glasom Inare George i efektima zborskog pjevanja, a rezultat je toliko dobar da razoružava, čak i one koji ovu pjesmu nikada nisu pretjerano voljeli. Materijal na ‘Interpreting The Masters…’, Bird and the Bee povukli su mahom s istoimenog eksplozivnog prvijenca Van Halena iz 1978. te njihovog komercijalno najuspješnijeg albuma – ‘1984’. Kurstin (Bee) i George (Bird), oboje veliki fanovi, interpretacijama su pristupili bez trunke ironije stvorivši razigranu electro-pop verziju svima poznatih hard-rock hitova. Pri tom su kreativnom procesu, priznaju, imali samo jednog ograničenje – nisu koristili tehničke pogodnosti koje nisu bile dostupne u vrijeme kada su ove pjesme nastale. Uz Kurstinovo snalaženje u studijskim uvjetima i kristalno čist i ekspresivan glas pjevačice George, projekt koji bi na svakom papiru izgledao kao sigurna propast, potpuni je uspjeh, a David Lee Roth i ostatak benda mogu biti samo zadovoljni kako je njihova ostavština interpretirana. Jedino što je u verzijama Bird and the Bee izgubljeno to je mačizam originalnih izvedbi, ali on u 2019. nikome neće nedostajati.