Dvije-devetnaesta! Ako bi postojao neki vremenski stroj, bilo bi idealno zaglaviti ga tada u neku ‘groundhog day’ petlju. Ta dobra stara godina u kojoj se bezbrižno moglo nagurati u prvi red do bine i glasno vikati, pjevati i disati u facu ostatku ekipe. Negdje otprilike u ovo isto doba promjene ljetnog u zimsko računanje vremena odrađeni su i posljednji koraci pomnog planiranja putovanja na mnogobrojne koncerte i festivale u dvije-dvadesetoj. Aplikacije za ulaznice, smještaj i avio-prijevoz su sve bile popunjene neprekinutim nizom zelenih ‘confirmed’ kvačica. Naravno, ishod je poznat. Jedini koji mogu biti zadovoljni su oni koji su početkom godine završili u dugotrajnoj komi, ništa značajno nisu propustili, vjerojatno im je i bilo zabavnije od ostatka društva, a ako su se probudili sredinom listopada taman su pogodili dobar trenutak da preslušaju dva odlična doom albuma kao utješnu nagradu za propuštene žive nastupe.
Svojem tradicionalnom prvomajskom vikendu na londonskom Desertfestu posebno sam se radovao zbog svojeg premijernog nazočenja nastupu izvrsnih doomstera iz Arizone Spirit Adrift. Nakon što je multi-instrumentalist Nate Garrett odlučio napustiti sestrinski death metal band Gatecreeper i u potpunosti posvetiti vrijeme svojoj originalnoj grupi, dobitak za publiku bio je zagarantiran time što su ‘Creeperi’ bukirali europsko festivalsko ljeto, a Spirit uskočio na autobus kao predgrupa Corrosion of Conformity. Naravno, ta turneja je, kao i preostalih četrnaest tisuća, odgođena za isto vrijeme dvadesetprve, a Garrett je pregršt slobodnog vremena utrošio na snimanje svojeg četvrtog albuma u pet godina. ‘Enlightened in Eternity’ odličan je podsjetnik kako duh tradicionalnog dooma i dalje odvažno kroči po rubu vremenske anomalije koja spaja devetsto-sedamdesete i dvije-dvadesete. Red horrora (‘Screaming from Beyond’), red znanstvene fantastike (‘Astral Levitation’, ‘Cosmic Conquest’), red konanovskog borbenog metala (‘Ride into the Light’, ‘Battle High’), sve upakirano u četrdeset pet minuta spektakularnih rifovskih ekstravagancija skoro da su dovoljno da zamislite kako bi sve to zvučalo dopirući iz nepreglednog zida koncertnih pojačala. U zoru metala bilo je sasvim uobičajeno izdati četiri albuma u pet godina, pothvat kakav danas rijetko tko može ponoviti. No, Garrett i Spirit Adrift na svojem primjeru potvrđuju da kvantiteta ne znači nužno pad kvalitete, i ‘…Eternity’ će bez sumnje biti pri vrhu svih relevantnih godišnjih top-lista.
A borbu za vrh vodit će s albumom ‘Forgotten Days’ grupe Pallbearer. Također njihov četvrti po redu studijski album, no u ovom slučaju prvi u tri godine nakon mega-uspješnog ‘Heartless’. Samo nekoliko dana prije mojeg tipkanja ovih redaka trebao sam biti na njihovom nastupu u švicarskom Baselu gdje su bili predviđeni kao headlineri ‘Up in Smoke’ festivala. Srećom, ovaj kvartet iz Arkansasa često voli navratiti i do naših krajeva pa sam ih već imao priliku nekoliko puta vidjeti – u Zagrebu kao predgrupa Paradise Lostu i na plažama Primoštena kad su zagrijavali publiku koja je došla potpuno kostimirana za uvijek zabavan i otkačen nastup Turbonegra, no svejedno sam danas duboko deprimiran zbog neodržanog koncerta jer ovih novih osam stvari jednostavno prizivaju zborno pjevanje prepunog auditorija. Definitivno najmoderniji doom band današnjice, njihov zvuk magično balansira duboke depresivne rifove Black Sabbatha i izvanzemaljske halucinacije Pink Floyda uz zdravu dozu pravog rokerskog mačizma Deep Purplea. Rezultat je pedeset minuta neprekidne meditacije uz prave rokerske ‘Riverbed’ i ‘Vengeance & Ruination’, introspektivne ‘The Quicksand of Existing’ i ‘Rite of Passage’, epsku dugometražnu ‘Silver Wings’, sa šlagom na kraju zvanim ‘Caledonia’ koja priprema slušatelja na (nadam se) skorašnje dugačko putovanje u svijet udaljeniji od ovih uobičajenih deset kilometara od kućnog praga u kojem se vrtimo zadnjih deset mjeseci.
Zimska satnica zamijenila je ljetnu i ove dvije-dvadesete, vjerojatno posljednji put, a aplikacije za ulaznice, smještaj i avio-prijevoz ponovno su popunjene neprekinutim nizom zelenih ‘confirmed’ kvačica za dvadeset-prvu u nadi za više sreće u ponovnom izvlačenju ove naše egzistencijalne lutrije.
Foto: Facebook