U Hrvatskoj se godišnje zabilježi tristotinjak napada pasa na ljude. Krajem siječnja 2020. mogli smo čitati o nesretnom slučaju koji se zbio nedaleko od Osijeka u kojem je mješanac američkog staforda osmogodišnjoj djevojčici zadao osam ugriza dubokih i do četiri centimetra. Mališanka je podvrgnuta operaciji koja je prošla u najboljem redu, a pas je privremeno oduzet vlasniku kojemu prijeti zatvorska kazna. Ipak, kako sugerira naš sugovornik čitava situacija mogla se izbjeći pravodobnim reagiranjem prvenstveno države te konačno samog vlasnika.
Dubrovčanin Marjan Škrabić, bivši zaposlenik MUP-a, sada vlasnik salona za pse ‘Lassie’, kao članove svoje obitelji ponosno ističe 70 kilograma teškog crnog ruskog terijera i njemačku ovčarku. Njima rukovodi kao od šale, a nedavno se njihovom čoporu pridružio sinov tibetanski mastif.
‘Opasan pas’ širok pojam
– Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo voditi upisnik opasnih pasa te ih prosljeđivati veterinarskim stanicama. Međutim, ‘opasan pas’ je širok pojam. Zakon ovdje nije donio jasnu definiciju. Prema njima je to tek onaj koji bez razloga nekoga napadne, ozlijedi ili usmrti bilo da je riječ o čovjeku ili životinji. U zakonu stoji da osoba do 21 godine osoba ne može nabaviti određenu vrstu psa kao što su bull terijeri, pit bullovi i stafordi jer je ona potencijalno opasna. Mislim da je to pogrešno. Ne postoje pasmine koje imaju veću predispoziciju sudjelovati u incidentu. To su predrasude. Svaki je opasan. Ako dijete od pet godina dobije njemačkog ovčara naravno da mu prijeti opasnost. Ovakvi scenariji mogli bi se izbjeći kad bi se radio test socijalizacije. Dakle, kad pas napuni šest mjeseci i izrastu mu pravi zubi on bi morao tome pristupiti – objašnjava Škrabić. Socijalizaciju provodi Hrvatski kinološki savez, ali prema zakonu RH on nije obvezan. Sve je na dobroj volji vlasnika, tumači Škrabić. Na ovaj način jasno bi se uočila osobnost psa – je li za šetanje, dvorište ili čuvanje kuće. Problem je i crno tržište. Psi koji su u evidenciji HKS-a imaju rodovnik za razliku od onih koji se preprodavaju bez nadzora. Tako se širi taj dio tzv. opasnih pasa po ulicama. One koji nemaju rodovnu knjigu bi trebalo sterilizirati i kroz petšest godina bi nestali. — Država nije dovoljno napravila. Postoji Zakon o zaštiti životinja, ali se ne provodi. Dosta je tu rupa. Nema dovoljno inspektora – zaključuje Marjan Škrabić. Upravo ljudi su ti koji pse čine agresivnima, nadodaje. Svi oni su ogledala svojih vlasnika. Mozak psa funkcionira na razini dvogodišnjeg djeteta i može se dogoditi da on bez razloga napadne. Ukoliko kao vlasnik niste predvidjeli situaciju, snosit ćete odgovornost.
– Pas je životinja u prvom redu, ljudi ih često poistovjećuju s čovjekom i to je velika greška. Oni se moraju ponašati unutar određenih pravila – poštovati autoritet i imati dosljednost. Treba navrijeme prepoznati i potražiti pomoć kako bi se spriječile posljedice. Primjerice, imali smo slučaj yorkija koji je bio ljubomoran na novorođenče. On je postao predator i dijete je doživljavao kao ugrozu. Napao ga je kad bi s njim ostao nasamo. Jednostavno ga je trebalo izdvojiti iz obitelji. I na roditeljima je da usade u svoju djecu opreznost. Ljudi griješe kad žele priči psu jer se obično prvo obrate njemu umjesto vlasniku. Važno je razumjeti njegov način komunikacije. Kad isplazi jezik to znači – ‘Daj mi prostora’. Lavežom i režanjem on upozorava da se osjeća ugroženo. Loše je izbijati im te navike jer može se dogoditi da naizgled bezopasan pas napadne jer mu je vlasnik zabranio režati – poručuje Marjan Škrabić.
Neovisno o pasmini socijalizacija nužna
Slično je i s brnjicom. Brnjica kao vrsta prevencije je potrebna tek kad je pas deklarirano opasan. Ona je pandan zatvoru, sve pse kažnjavati s njom nema smisla. To ih čini još razdraženijima. Što se tiče samih napada. Pitanje je koliko tih slučajeva prođe neprijavljeno. ‘Recimo ako vas ogrebe maltezer, sigurno se nećete obratiti veterinaru ili policiji, ali kad vas ugrize veći treba se podvrgnuti šivanju jer su ozljede automatski veće’, komentira. Nužno je, napominje, zabilježiti sve incidente, neovisno o pasmini jer je jedino tako rehabilitacija moguća. Ona prije svega podrazumijeva ranije spomenuti test socijalizacije gdje pas može naučiti, među ostalim, nekoliko važnih komandi. One se održavaju redovito, ovisno o količini polaznika i to u Kuparima. Ovim potaknuti upitali smo PU dubrovačko-neretvansku i županijski ZZJZ s kojim brojkama o napadima oni raspolažu.
– Na području Dubrovnika od 2010. do 2019. godine evidentirana su 92 slučaja napada pasa na osobe. Napadnute osobe zadobile su lakše tjelesne ozlijede, a vlasnici pasa prekršajno su sankcionirano sukladno čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ova Policijska uprava u svojoj evidenciji nema podatak o vrstama pasa koji su obuhvaćeni navedenim prekršajem – odgovorili su na naš upit iz policije. Što se pak tiče ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije, kazala nam je dr. Katica Šarac, u istom razdoblju bilo je ukupno 451 ugriženih osoba i 249 cijepljenih zbog sumnje na zaraženost psa bjesnoćom. Najviše ugriženih je bilo 2016., njih 56 dok je 48 slučajeva zabilježeno 2019. Razlog nepodudaranja brojki, rastumačili su nam iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo je što oni nisu obvezni prijaviti napad policiji. Istovremeno kod mnogih pasa vlasnik nije poznat pa žrtva ako se na to i odluči, nema koga tužiti.
– Nakon napada, veterinarsku stanicu u kojoj je životinja cijepljena protiv bjesnoće, upućujemo da ih odmah ili nakon nadzora opet cijepe. Šaljemo komunalne redare kako bi provjerili vodi li vlasnik psa na povodcu i ima li brnjicu. Pas koji je ugrizao dva puta ide na edukaciju 15 dana kao i njegov vlasnik. Također, za svakog vlasnika psa tražila bih psiho test izuzev slijepih osoba. Opasne pse privatne osobe nisu dopuštene imati – inzistira dr. Šarac. U Veterinarsku ambulantu za male životinje dr. Gorana Bobanovića Čolića, kako nam je on sam rekao, godišnje pod nadzor stigne tako 15-ak pasa. ‘Ipak, morate imati na umu da u Dubrovniku postoje ukupno četiri ambulante. Ako tijekom desetodnevnog promatranja zaključimo da je pas agresivan o tome izvijestimo Veterinarsku inspekciju koja određuje kastraciju ili mjeru socijalizacije. Ljudi mi se često obraćaju što napraviti. Eutanazija nije opcija. Psi napadaju uglavnom svojom nekrivicom. Sve polazi od vlasnika’, zaključuje dr. Bobanović Čolić.
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE NEMA POPIS! U Dubrovniku pet potencijalno opasnih pasa
Iz Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske su nam iznijeli kako oni ne vode popis opasnih i potencijalno opasnih životinjskih vrsta.
– S obzirom da se vodi baza podataka Lysacan o cijepljenim psima protiv bjesnoće te mačkama i pitomim vreticama ukoliko su išle u promet izvan RH, postoje podatci o opasnim psima koje su veterinari upisali u bazu Lysacan. Uvidom u predmetnu bazu, i kroz pretraživanje od unutar tri zadnje godine obveznog cijepljenja na području Grada Dubrovnika šest pasa je naznačeno da su opasni. Od toga broja dva psa su zavedena da su bila pod trokratnim pregledom što znači da su vjerojatno nekoga ozlijedili. Osim navedenog u bazi je registrirano i pet pasa za koje je upisano da su potencijalno opasni – dodali su iz resornog ministarstva.