Nedavni požar na Gorici, koji je progutao oko šest tisuća četvornih metara borove šume i makije te ozbiljno zaprijetio obiteljskim kućama, ponovno je otvorio bolno pitanje neodgovorne upotrebe pirotehničkih sredstava usred ljetne sezone. Policijskim očevidom u Ulici Josipa Kosora pronađeni su materijalni dokazi, odnosno ambalaža aktivirane pirotehnike, a policija intenzivno traga za počiniteljima. Dok se u javnosti i lokalnim kuloarima naveliko sumnja i pretpostavlja da iza ovog opasnog čina stoje maloljetnici, službene potvrde o identitetu i dobi počinitelja još uvijek nema. Ipak, dok čekamo ishod policijske istrage koja mora otkriti tko je točno držao šibicu ili upaljač, ovaj ekološki i sigurnosni incident povod je da seciramo pravne posljedice ovakvih djela, neovisno o tome hoće li istraga na kraju pokazati da je riječ o punoljetnim osobama ili djeci.
Kazneni zakon i općeopasna radnja: Što čeka punoljetne počinitelje?
Ako istraga utvrdi da iza aktiviranja pirotehnike stoje punoljetne osobe, stvar se pravno kvalificira kroz odredbe Kaznenog zakona Republike Hrvatske (KZ). U ovom konkretnom slučaju riječ je o kaznenom djelu iz članka 215. KZ-a – Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.
Zakonodavac ovdje radi vrlo jasnu distinkciju između namjere i nehaja. Ako se dokaže da je osoba svjesno i namjerno aktivirala pirotehniku u gustoj suhoj vegetaciji na visokim ljetnim temperaturama, zakonom je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do čak pet godina. S druge strane, ako sud procijeni da je djelo počinjeno iz nehaja, odnosno da počinitelj nije htio izazvati požar ali je bio svjestan opasnosti pa je lakomisleno smatrao da do njega neće doći, propisana je kazna zatvora do tri godine. U oba slučaja, kaznena odgovornost punoljetne osobe je izravna, fiksna i povlači za sobom ozbiljne zatvorske sankcije.
Jasna granica od 14 godina i Zakon o sudovima za mladež
Pravna situacija se drastično komplicira ako policijska istraga potvrdi sumnje javnosti i utvrdi da su počinitelji doista maloljetnici. Ovdje ključnu ulogu igra točna dob djeteta, jer hrvatski pravni sustav postavlja vrlo jasne dobne granice kaznene odgovornosti.
Prema odredbama Zakona o sudovima za mladež, djeca koja u trenutku počinjenja djela nisu navršila 14 godina života smatraju se kazneno potpuno neodgovornima. To znači da se protiv njih ne može pokrenuti kazneni postupak niti im sud može izreći zatvorsku kaznu ili prekršajne sankcije. U takvom scenariju, policija izvještaj prosljeđuje nadležnom Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koji potom preuzima slučaj i provodi mjere obiteljskopravne zaštite, što može uključivati intenzivan nadzor nad roditeljskom skrbi i rad s djetetom.
Ako se pak utvrdi da su počinitelji stariji maloljetnici (između 14 i 18 godina), oni ulaze u zonu kaznene odgovornosti, ali im se ne sudi kao odraslima. Umjesto klasičnog zatvora, u pravilu im se izriču odgojne mjere – od sudskog ukora i posebnih obveza (poput uključivanja u psihosocijalni tretman ili rad za opće dobro) pa do upućivanja u odgojni zavod, ako se procijeni da je riječ o duboko poremećenom ponašanju.
Obiteljski zakon i pravilo 23 sata: Gdje su bili roditelji?
Sumnja da su maloljetnici usred noći aktivirali pirotehniku otvara i pitanje izravne odgovornosti njihovih roditelja. Naime, ako se pokaže da su počinitelji djeca mlađa od 16 godina, postavlja se pitanje kršenja članka 93. stavka 5. Obiteljskog zakona RH.
Ova zakonska odredba eksplicitno obvezuje roditelje da djeci mlađoj od 16 godina zabrane noćne izlaske u razdoblju od 23:00 sata navečer do 5:00 sati ujutro bez vlastite pratnje ili pratnje druge punoljetne osobe u koju imaju povjerenje. Ako istraga pokaže da su djeca u tom razdoblju lutala Goricom bez nadzora i izazvala požar, roditelji se suočavaju s prekršajnom odgovornošću prema članku 414. Obiteljskog zakona, ali i s potencijalno puno težim kaznenim djelom iz članka 177. Kaznenog zakona – Povreda djetetovih prava, ako se utvrdi da su grubo zanemarili svoje dužnosti podizanja i odgoja djeteta.
Tko plaća račun? Materijalna šteta i Zakon o obveznim odnosima
Na koncu, čak i ako se utvrdi da su počinitelji djeca mlađa od 14 godina koja ne mogu u zatvor, materijalni račun za uništenu šumu, intervenciju vatrogasaca i pretrpljeni strah građana negdje mora stići na naplatu. Taj dio pravno regulira Zakon o obveznim odnosima (ZOO).
Prema članku 1056. ZOO-a, za štetu koju prouzroči dijete do navršene sedme godine odgovaraju isključivo roditelji, bez obzira na svoju krivnju. Za djecu između 7 i 14 godina roditelji odgovaraju solidarno, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje i da su poduzeli apsolutno sav potreban nadzor. U praksi, ako su djeca bila vani iza 23 sata bez nadzora s pirotehnikom u rukama, roditelji pravno nemaju nikakve šanse dokazati da nisu krivi. Oni će morati vlastitom imovinom nadoknaditi cjelokupnu počinjenu materijalnu štetu.
Požar na Gorici još uvijek čeka svoj službeni epilog i pronalaženje stvarnih krivaca, bili oni odrasli ili djeca. No, ovaj nam je događaj poslao jasnu opomenu da se zakoni i pravila o pirotehnici te nadzoru nad djecom ne pišu kako bi bili mrtvo slovo na papiru, već kako bismo spriječili da jedna sekunda mladenačke ili ljudske obijesti pretvori naš Grad u zgarište.
Istraga požara na dubrovačkoj Gorici utvrdit će identitet počinitelja te potvrditi radi li se o djeci mlađoj od 14 godina koja su zakonski neodgovorna, starijim maloljetnicima ili punoljetnim osobama, što određuje vrstu kaznene odgovornosti. Dok institucije ne završe posao, nagađanja o dobi počinitelja ostaju u sferi pretpostavki, a posljedice, kako je u tekstu izloženo, mogu varirati od odgojnih mjera do kaznenog zatvora.
