Slušni aparat

Trideset godina samoće

Trideset godina samoće

Sve do početka devedesetih, pacifička luka Seattle bila je asocija­cija isključivo na zrakoplovnog proi­zvođača Boeing, koji je poslužio kao inspiracija za ime košarkaškog kluba Supersonics. Glazbena scena grada svjetsku pažnju je privukla nakratko kao rodni grad Jimija Hendrixa, no i on je svoju slavu morao izgraditi u Engleskoj, daleko od prometne i kul­turne izolacije američkog Sjeveroza­pada. Sve to će se iz temelja promijeniti rođenjem specifičnog glazbeno-mod­nog stila kojeg danas poznajemo pod imenom grunge.

Istovremeno s polaganjem temelja novog glazbenog pokreta, u grad dose­ljava mladi glazbeni entuzijast, pisac i redatelj Cameron Crowe praćen sla­vom i uspjehom svojeg prvog igra­nog filma, tinejdžerske romantične komedije ‘Say Anything…’ s Johnom Cusackom i Ione Skye. Osim legen­darne scene s kazetofonom, film je bio poznat i po soundtracku na kojem su pristup mainstreamu dobili Living Colour, Fishbone, The Replacements i Red Hot Chili Peppers. Crowe je za svoj sljedeći film odlučio istražiti lju­bavne jade malo starijih protagonista pa tako rom-com ‘Singles’ prati zgode i nezgode nekoliko dvadesetogodiš­njaka koji žive u apartmanskom kom­pleksu na periferiji Seattlea. Ideja je bila ukomponirati u scenarij reference na lokalnu rock scenu i potencijalno približiti mentalitet Seattlea ostatku Amerike i svijeta. Za divno čudo, u vre­menu između snimanja (u rano ljeto 1991.) i emitiranja, Nirvana postaje svjetski fenomen i za sobom povlači ostatak scene pa je u rujnu 1992., kad film napokon dolazi na kino-ekrane, grunge već postao svjetski poznati i priznati pokret. Singles tada dodatno pomaže tinejdžerima i dvadesetogo­dišnjacima da se poistovjete s juna­cima glazbe i filma, a karirane košulje brzo postaju najprodavaniji odjevni predmet.

Croweova ideja je da svoje prota­goniste uvrsti unutar glazbene scene i da cijeli film svojim soundtrackom komentira njihove životne odluke. Tako se Kyra Sedgwick (u ulozi eko­loške aktivistice) i Campbell Scott (koji gradskoj upravi neuspješno pokušava objasniti nužnost brze ceste do zračne luke) upoznaju uz pjesmu ‘Would?’ na koncertu Alice in Chains, dok je mlada konobarica (Bridget Fonda) iz pred-Starbucks razdoblja (i ta kompa­nija je iz Seattla) do ušiju zaljubljena u Cliffa Ponciera (Matt Dillon), pjevača besperspektivne grunge grupe Citi­zen Dick. Grupu Citizen Dick u filmu glume članovi grupe Pearl Jam Stone Gossard, Jeff Ament i Eddie Vedder (koji za potrebe priče glumi bubnjara), a njihova pjesma ‘Touch Me, I’m Dick’ je zapravo ‘obrada’ hit-pjesme ‘Touch Me, I’m Sick’ veterana Seattle scene, grupe Mudhoney.
Pearl Jam je u vrijeme snimanja filma bio nepoznat i potpuno nov band, nastao iz ruševina odlične grupe Mother Love Bone, čiji je pje­vač Andrew Wood umro od predozi­ranja samo par dana prije izdavanja njihovog debitantskog albuma ‘Apple’. Gossard i Ament tada osnivaju grupu Pearl Jam, i za vrijeme snimanja filma snimaju i svoj prvi album ‘Ten’. Album izlazi u jesen 1991., no ne postiže nika­kav značajni komercijalni uspjeh. Tek nakon što ih je ovaj film pogurnuo u prvi plan (i zahvaljujući Nirvani koja je kao plima podigla sve brodove), ‘Ten’ u jesen 1992. dolazi na vrhove top ljestvica. Crowe u filmu odaje počast Woodu dvostruko, kroz uvršta­vanje pjesme ‘Chloe Dancer/Crown of Thorns’ na soundtrack, i kroz pjesmu ‘Would?’ Alice in Chainsa.

Alice in Chains su ujedno bili i jedini renomirani band koji je predstavljen u filmu jer su oni imali prvi donekle uspješan album, kad su rane 1990. izdali album ‘Facelift’ sa svevremen­skim hitovima ‘We Die Young’, ‘Man in the Box’ i ‘Sea of Sorrow’. Vrijeme prije eksplozije grungea su prekraćivali na turnejama s thrash velikanima Ant­hraxom, Megadethom i Slayerom, na kojima su kao predgrupa bili izloženi konstantnoj mržnji i zvižducima krat­kovidne thrash publike. ‘Would?’ će kasnije biti uvršten na njihov pet puta platinasti album ‘Dirt’.
Cameron Crowe je u ‘Singles’ napra­vio iskrenu i nadahnutu posvetu glaz­benoj sceni Seattlea i samome gradu, a osim koncertnih nastupa užitak je pratiti i neprekidni niz kratkih pojav­ljivanja Tada Doylea, Chrisa Cornella, Erica Stoltza, Billa Pullmana, Toma Skerritta, Paula Giamattija i Xaviera McDaniela. I zamislite da Tim Burton režira vašu video-prezentaciju koju ćete prikazivati potencijalnim ljubav­nim interesima.
Trideset godina kasnije, ‘Singles’ je i dalje dirljiva romantična komedija pre­puna odlične glazbe. Teško je pomisliti da će ovaj film potaknuti iste osjećaje današnjoj mladosti, no za sve koji su odrastali uz grunge uvijek će služiti kao savršena vremenska kapsula koja nas podsjeća na doba kad je život bio jednostavniji, a svijet neizmjerno nor­malniji. I koja nas podsjeća da među nama više nema Laynea Staleya, Chrisa Cornella, a već dugo vremena niti Seattle Supersonicsa.

Foto:

Say Anything – 20th Century Fox

Singles film– Warner Bros.

Singles soundtrack – Epic music

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić