Jakša Diklić, 23-godišnji triatlonac iz Močića, priprema se za novu sezonu.
Lanjska je godina, kaže, bila puna pehova. Iako je bio u jako dobroj formi, na utrkama nije imao sreće. Jakša, inače student na Kineziološkom fakultetu, triatlonom se bavi već četiri godine, a za duList govori o svojim dosadašnjim iskustvima i dojmovima te iznosi očekivanja za budućnost.
Kakva Vam je bila 2013. godina? Jeste li ukupno zadovoljni postignutim?
– Nevjerojatno da sam u svakoj utrci imao problema. Jednom pukne guma, drugi put padnem. U Italiji mi je, na primjer, na autocesti pao bicikl s auta i oštetio se. Potom smo zakasnili na trajekt pa bili primorani spavati u autu. Na povratku s večere zatekli smo provalnike kako kradu bicikl iz auta. Na utrci sam bio vodeći, ali sam pao i morao sam odustati. Nije 2013. godina bila tako uspješna jer sam bio jako dobar na treninzima, ali se dogodilo toliko pehova. U jednu ruku to je dobro jer sam skupio dragocjeno iskustvo. Puno sam trenirao, ali ovaj put se nije isplatilo. Ipak, uvjeren sam da hoće u 2014. godini.
U prošloj sezoni loše stanje bicikla koštalo Vas je slabijeg plasmana. Kupujete li novi bicikl?
– Bicikl koji sad imam je potrošen, stoga sam odlučio kupiti novi, kao dugoročno ulaganje. A vrhunski bicikl košta pet do šest tisuća eura. To će mi drastično poboljšati rezultat, sigurno za deset minuta. A kad imaš bolji bicikl onda se manje umoriš i imaš više energije za trčanje.
Kako izgleda Vaš prosječan dan?
– Ustajem se u 5.30 sati i na bazenu sam od 7 do 9. Potom slijedi doručak te nastavak treninga, na biciklu i trčanju ili na fitnessu. U ovim zimskim mjesecima ti vanjski treninzi su nešto kraći.Imam kod kuće i trenažer za bicikl. Tjedno prijeđem u prosjeku 15 do 20 kilometara plivanja, 500 do 600 kilometara biciklom te 60 do 70 kilometara trčanja. Sve uz pomoć trenera, Damira Meseca i Deana Kontića.
Nije Vam teško ustajati se tako rano svakog jutra?
– Ako imaš neki cilj onda te ne zanima kad se ustaješ. I da je ponoća dižeš se! Motiviran sam i želim ustrajati u ovom što radim.
Kako iznalazite financije? Troškovi putovanja i samog natjecanja su sigurno veliki.
– Pomažu mi roditelji, pomogla je i Općina Konavle. Kao osobni trener radim s pet klijenata. Sve skupa je to slabo, jer nema sponzora. Zapravo ne znam što bih trebao napraviti kako bi ih privukao, da me malo poguraju. Cilj mi je ući u kategoriju vrhunskog sportaša, kako bih imao stalna primanja. Za to moram biti u svjetskom vrhu, među prvih 30, ili u top 10 na nekim svjetskim natjecanjima. To je teško, ali može se postići.
Kako gledate na 2014. godinu?
– Cilj u 2014. godini je vidljivi napredak. Biti na utrkama u prvih 30 natjecatelja. S tim bih bio zadovoljan. Također, i da pronađem sponzora koji će mi omogućiti kvalitetne pripreme. Jer puno znači kad treniraš s nekim, nego sam. Svi najbolji idu u Tajland ili na Tenerife, iako je i u Konavlima odlično. Ceste su odlične, a nisu prometne. Nema gužve, a i brdovit je teren.
Prvi ste Hrvat koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu u triatlonu. Bilo je to 2011. godine. Prošle godine opet ste bili na Halfironman natjecanju, u Las Vegasu. Kakvi su Vam dojmovi?
– Bili su užasni vremenski uvjeti. Prolom oblaka pa temperatura 40 stupnjeva. To je jako teško za izdržati. Nisam baš skroz zadovoljan, jer da sam imao bolju opremu bio bih sigurno u prvih 10 u svojoj kategoriji.
Možete li sebe opisati u jednoj rečenici?
– Uporan sam i ostvarim ono što zacrtam. Također, smatram kako je bitno raditi na slabostima. Puno ljudi izbjegava vlastite slabosti, umjesto da se s njima suoče i pokušaju ih svladati. Najjači su oni koji znaju svoje slabosti.
Na svojoj web stranici često se može pročitati Vaš komentar ‘Od žaljenja nema ništa, treba nastaviti dalje’. Je li i to jedan vid motivacije?
– Kao trener uvijek govorim da je najvažnije stvoriti radnu naviku za treniranje, a rezultat je manje bitan. Nikad se ne smije odustati. Radne navike su pravi put k rezultatu. One kasnije vrijede i u poslovnoj karijeri. Znam dosta mojih kolega koji su uspješni kao menadžeri, inženjeri, liječnici. Sve što rade, daju sve od sebe.
Na internetskoj stranici 3diklic.com nudite i uslugu osobnog trenera. Kako to izgleda?
– Moji klijenti sebi zadaju neki cilj, ili da smršave ili da budu u kondiciji ili samo da se bave sportom. Većinom radim preko interneta. Pošaljem im program koji je u detalje razrađen i onda pratim napredak.