Brojni treneri u županijskim športskim klubovima koji nemaju adekvatnu razinu obrazovanja uskoro bi mogli ostati bez posla.
Naime, prema Zakonu o športu, trenerom se smatraju osobe s odgovarajućom stručnom spremom ‘najmanje na razini trenera prvostupnika’. Treneri moraju biti obrazovani na visokoškolskim institucijama, odnosno po bolonjskom sustavu završiti tri godine dodiplomskog studija (razina bivše Više škole). Zakon je donesen 2006. godine, a tada je svima ‘neobrazovanima’ dan rok od osam godina da ispoštuju zakonski zahtjev.
Hrvatski olimpijski odbor kao krovna organizacija hrvatskog športa tražio je još 2012. godine produženje roka za ispunjenje traženih uvjeta do 2017. godine pravdajući se, između ostalog, nedovoljnim kapacitetima na kineziološkim fakultetima u Splitu i Zagrebu te Hrvatskoj olimpijskoj akademiji. Dodatni problem stvorio se kada Hrvatska olimpijska akademija, koja je godinama obrazovala velik broj trenera, nije dobila dopusnicu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
‘Preveslala’ ih HOA
Po svemu sudeći mnogi treneri koji su ‘tek’ osposobljeni (s licencom svog saveza), a ne obrazovani (s diplomom) naći će se u slijepoj ulici hrvatske sportske legislative. Predsjednik Dubrovačkog saveza športova Maro Kapović smatra kako je potreban novi rok kako bi se stvari uskladile.
– Tzv. DIF-ovci nisu problem jer oni imaju visoku stručnu spremu. Problem je što je dio trenera završio Hrvatsku olimpijsku akademiju, koja je u početku trajala dvije godine. Ljudi su pohađali predavanja i polagali redovito ispite. Međutim, posljednjih godina to se razvodnilo i sad ljudi koji su završili HOA-u moraju to uskladiti – ističe Kapović, koji očekuje skori dogovor Ministarstva s HOO-om.
HOO na nacionalnoj razini barata s podatkom od 50 posto neobrazovanih trenera, a Kapović procjenjuje da je na gradskoj razini riječ o 40 posto.
– Puno većih klubova zadovoljava uvjete. Ali je problem što na primjer u klubu postoje po tri ili četiri trenera, od toga dva profesionalca sa zadovoljavajućim školovanjem i dva pomoćna trenera. To ovisi od kluba do kluba – objašnjava Kapović, ali i upozorava:
– Veću će štetu svojim neznanjem stručno neobrazovan trener napraviti djeci, nego profesionalcu. Problem je u bazi, gdje djeca tek počinju. To je najosjetljiviji dio i tu trebamo imati ozbiljan pristup – ističe Kapović.
Studijski centar u Dubrovniku?
Tajnik županijske Zajednice športa Ivo Dragić smatra kako su neki športski savezi trenerima napravili ‘medvjeđu uslugu’ kad su im organizirali tečajeve i dodjeljivali licence.
– Problem HOA-e je što su upali u ‘crveno svjetlo’, u zonu sumraka. Nisu zatražili produljenje dopusnice od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a s kojom mogu obrazovati kadrove. I sad je tu nastao problem. Jer ljudi su ipak uložili novac i trud, a nemaju mogućnost upisa zanimanja u knjižicu rada – ističe Dragić. Ako iz Ministarstva budu preoštri, dodaje, klubovi će morati imati trenera-mentora sa završenom školom koji će nadgledati ostale koji su osposobljeni.
Svjetlo na kraju tunela mogla bi biti realizacija inicijative o pokretanju studijskog centra za obrazovanje trenera u Dubrovniku, na čemu Županijski savez športova već radi.
– Želimo omogućiti trenerima upis u ustanovu visokog obrazovanja po bolonjskom sustavu u Dubrovniku kako bi stekli zvanje i mogli voditi klubove. Kineziološki fakultet u Zagrebu je već zatražio dopusnicu Ministarstva za otvaranje studijskog centra u Dubrovniku. Ne sumnjam da ćemo imati dovoljan broj kandidata – kaže Dragić, koji se nada da će se prva generacija upisati već u lipnju.
‘Siva zona’ i u financiranju
– Šport je, s ozbirom na njegovu poziciju u društvu, uglavnom siva zona. Puno toga nije definirano, posebno način financiranja. Onda se izmišljaju kojekakvi modeli kojim se improvizira. Pred nama je vrlo interesantno razdoblje jer se i Zakon o udrugama sad tiče sportskih klubova po načinu obračuna isplata – navodi Dragić, dodajući kako će klubovi s trenerima morati imati ugovorni odnos i sve isplate morati evidentirati u isplatnoj listi krajem mjeseca.