Znanstvena fantastika žanr je o kojem se u Dubrovniku odnedavno sve češće može čuti. Razlog tomu je 24-godišnja Tanja Radman iz Kutine i njena knjiga ‘Republika kamena’, nedavno predstavljena u Saloči od zrcala. Tanja inspiraciju pronalazi u Gradu od kojeg je zaljubljena od prvog trena kad je kročila u njega, a neka od svojih razmišljanja podijelila je i za DuList. A i, što nas posebno veseli, najavila i nastavak svog romana…
‘Republika kamena’ bit će serijal, je li druga knjiga već ‘u glavi’ ili na papiru?
Imam otprilike tri poglavlja, ali nemam konkretan rok, odnosno – ne forsiram objavu. Tako je i prva nastajala, otprilike dvije godine. Moj rad uvelike ovisi o nadahnuću koje dolazi kako treba – kako bi priča ispala kako treba. Namjeravam ju izbaciti otprilike na proljeće jer i kao čitatelj ne volim dugo čekati na nastavak. Prevađam ju i na engleski, paralelno s nastavkom. Voljela bih da je spremna za sezonu, mislim da je priča zanimljiva i za strance. Inače, nekad ne pišem dva mjeseca, a nekad se ne skidam cijelu noć s laptopa. Tako ispadne najorginalnije!
Radi li se o konkretnom nastavku ili će biti neka druga priča u điru?
Baš nastavak. Radnja prve knjige završava napeto, na rubu stolice, a druga se nastavlja s istim likovima, ali drugim stvarma. U principu, priča je jedna ali se grana po serijalima. ‘Pucam’ na to da se slijede, iako će se u drugoj objasniti radnja iz prve. Dovoljno je kompleksna da se od početka prati.
Samouka ste spisateljica, ako se može tako reći…
Da, nisam akademski obrazovana, radi se o čistoj ljubavi prema knjigama i to još od malena. Nisam imala prilike za fakultet, kojeg ću prije ili poslije upisati, samo ovo se dogodilo u međuvremenu. Pronašla sam onaj ključ da radim ono što volim. Samo, nažalost, Hrvatska je preslabo tržište. Nemamo mladih autora ili autora za mlade. Fali ih, pa se teško i izražavati u tom smislu.
A potencijalna publika?
Zato sam odabrala žanr povijesne fantastike, koji je možda mladima najbliži. Osobno uživam u tom žanru, zato sam i htjela spojiti nešto stvarno i opipljvo s nečim potpuno nestvarnim! Htjela sam da mladi na zanimljiv način upoznaju Republiku, mjesta, stvarne povijesne ličnosti… Inače, promovirala sam knjigu u Popovači, svom rodnom gradu, potom Opuzenu, Dubrovniku, te nekim manjim mjestima. Škole tek trebam obići. Iskoristila sam Mjesec knjige koliko sam mogla, baš kao i drugi autori.
A to vole i odrasli, onaj tko je zaljubljenik u ZF ostaje to do kraja života, zar ne?
Da, klasičan primjer za to je Harry Potter. To je točka na kojoj sam se orjentirala, jer pišući ovo, htjela sam da se sve generacije mogu pronaći u mojim knjigama, da je i djeca mogu čitati a da je i za odrasle dovoljno intrigantna. Zato mi je i trebalo dvije godine (smijeh). Bila je spremna i prije, ali trebalo ju je izbalansirati u jednu točku.
Bili ste i na ‘konzultacijama’ kod akademika Luka Paljetka?
Da! Gosparu Luku odnijela sam svoju poeziju u drugom mjesecu ove godine, u Maticu, knjiga je još bila ‘napola’. Prije tog sam mu napisala pismo i poslala ga na kućnu adresu, javio mi se nakon mjesec i pol. Odnijela sam mu poeziju da vidim hoće li mi dati zeleno svjetlo u pjesničkom smislu. Je li to za police da čitam svojoj djeci ili za police da čitaju sva djeca. Bio je zadovoljan, osim gramatičkih grešaka. Uzeo je olovku i prepravljao, ali je kazao kako bi bilo zgodno objaviti. Drago mi je što je pristao, puno mu hvala na tome.
Kako ste izdali knjigu?
Preko jedne male nakladničke kuće u Slavoniji. To je društvo građana, Udruga Gunja, oni su dosta malena naklada – iako je ogromna reakcija i knjiga treba ‘milijun’, stalno se ‘štancaju’ nove. Zahvalna sam im na tome, nakon pedeset odbijenica oni su se ‘usudili’ i to im nikad neću zaboraviti. Inače, knjiga se može kupiti preko moje Facebook stranice Tanja Radman, gdje možete komunicirati direktno samnom. Knjiga je 120 kuna, 300 stranica, jer sam htjela da bude što pristupačnija mladima. Želim da dođe do svih. Također planiram web stranicu, možda neki animirani video koji će promovirati knjigu i slično.
Istraživali ste Grad?
Kad sam tek došla u Dubrovnik, s 20 godina, htjela sam biti vodička, vrlo optimistično (smijeh). Došla sa na blef, bez novaca i ičeg, licenca je bila malo skupa… Počela sam čitati o Gradu, a moram istaknuti kako je ključni trenutak bio moj prvi ulazak u grad. Ideja je bila tu i godinu prije, o temu, ali kad sam ušla – to je bilo to. Ideja je bila u glavi, a Dubrovnik ju je pokrenuo. Imam osjećaj kako je ova priča cijelo vrijeme bila u gradu a ja sam ju samo prenijela na papir. Mimo restorana i suvenirnica, ovaj grad je kao da te je netko bacio u 17. stoljeće, predivno. Čar ovog grada zarobljena je između srednjeg vijeka i modernog doba, ali toliko je jedinstven da mu nitko ne može ništa. Uvijek se njime oduševljavam. Pa čak i kad je knjiga ‘zapinjala’, samo bih prošetala starom gradskom jezgrom.
Imam masu pjesama, dnevnika, crtica, sve to ‘nažvrljano’ i nadam se sve to jednom objaviti.