Omiški požar otvorio je pitanje koje Dubrovnik, smatra gradska vijećnica Viktorija Knežević, mora riješiti prije nego što se nađe u istoj situaciji: kako evakuirati građane i turiste ako požar, vjetar i dim presijeku jedini kopneni izlaz iz grada?
Dubrovnik je grad čija je sigurnost u kriznim situacijama snažno vezana uz prohodnost D8. Ako bi veliki požar zatvorio cestu, a istodobno došlo do prekida struje i otežanih komunikacija, more bi moglo postati jedini preostali pravac za evakuaciju dijela stanovništva.
Upravo zato gradska vijećnica Viktorija Knežević traži od gradonačelnika Mata Frankovića da Grad unaprijed napravi konkretan i provediv plan pomorske evakuacije, umjesto da se u kriznoj situaciji oslanja na improvizaciju.
– Omiški požar postavio je pitanje koje Dubrovnik ne smije čekati da mu postavi katastrofa: što radimo ako vatra zatvori cestu, a ljudima ostane samo more? Tko organizira brodice, gdje se ljudi ukrcavaju, koliko plovila imamo, koliko ljudi mogu primiti, tko njima upravlja i kamo ih vozimo? To moramo znati prije požara, a ne smišljati dok požar traje – poručuje Knežević.
U javno dostupnom Planu djelovanja civilne zaštite Grada Dubrovnika morski je pravac evakuacije opisan tek formulacijom „iz luke Dubrovnik u najbližu luku“.
Za Knežević to nije dovoljno.
– Rečenica u dokumentu neće ukrcati stariju ili nepokretnu osobu u brod. Moramo unaprijed znati koja su plovila raspoloživa, tko su osposobljeni voditelji, koliko ljudi mogu primiti, gdje su mjesta ukrcaja i iskrcaja, koliko vremena treba za njihovo aktiviranje i tko zapovijeda cijelom operacijom – istaknula je.
Predlaže zato uspostavu stvarnog protokola pomorske evakuacije, u suradnji s Lučkom kapetanijom, vatrogascima, policijom, lučkim upravama, prijevoznicima i vlasnicima plovila koji bi se unaprijed uključili u sustav.
Grad bi, prema njezinu prijedlogu, trebao imati popis raspoloživih plovila i osposobljenih voditelja, podatke o njihovim kapacitetima i lokacijama, unaprijed određena mjesta ukrcaja i iskrcaja, potrebnu sigurnosnu opremu te jasno definiran sustav pozivanja i zapovijedanja.
– Vlasnike brodica ne smijemo prvi put tražiti kada vatra već zatvori cestu. Pravi sustav unaprijed zna na koga može računati – navodi Knežević.
Knežević istodobno upozorava da pitanje nije samo ima li Grad plan, nego i može li ga u stvarnosti provesti.
Grad svoju civilnu zaštitu ocjenjuje kao sustav „visoke spremnosti“, no iz javno dostupnih podataka, smatra Knežević, nije dovoljno jasno kada je ta spremnost posljednji put ozbiljno testirana.
Zato traži da Grad u roku od 30 dana objavi konkretan pregled raspoloživih ljudi, opreme i prijevoznih sredstava, podatke o vremenu potrebnom za njihovo okupljanje te informacije o pripremi ovogodišnje vježbe civilne zaštite.
Predlaže i vježbu koja bi simulirala upravo najteži scenarij: veliki požar uz jak vjetar, zatvorenu D8, prekid struje, otežane komunikacije, velik broj turista te potrebu za evakuacijom starijih, bolesnih i nepokretnih osoba kopnom i morem.
Nakon vježbe, smatra Knežević, javnost bi trebala dobiti odgovor na jednostavno pitanje – što nije funkcioniralo i tko će to, i do kada, popraviti.
– Ne tražim još jedan dokument koji će završiti u registratoru. Tražim da znamo što se događa ako nam jednog dana cesta više nije izlaz. Papir ne evakuira ljude. Spremnost se ne proglašava – spremnost se dokazuje – zaključila je Knežević.
