Aktualno

[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Da nije bilo plastike, ne bi se dogodila katastrofa. To gori brže nego šibica!

sudenje hidroelektrana cetvrti dan

Završen je četvrti i ujedno posljednji dan prvog dijela suđenja za tragediju u HE Dubrovnik u Platu. Danas su ispitana tri svjedoka, a nastavak suđenja se očekuje u tjednu od Uskrsa, također tijekom četiri dana – 3., 4. 5. i 6. travnja.

Sva tri današnja svjedoka i sami su sudionici tog kobnog dana. Već su dali iskaz 2019. godine kada su i podijelili svoje viđenje događaja i što se tada odvijalo.

Prvi danas ispitani svjedok Hrvoje Radić u pogonu je bio zadužen za elektro održavanje. Cijeli događaj mu je teško pao, nije se osjećao ugodno na radnom mjestu zbog čega se preselio u Varaždin kako bi promijenio radnu sredinu. Nakon požara, došao je u srpnju prošle godine u HE, ali nije ulazio u strojarnicu. Kad se prisjeća tog dana, kao i ostali svjedoci, ističe vrlo traumatična isustva. Tog dana je bilo 12 ljudi u pogonu i nakon sastanka je uslijedio vizualni pregled. Među ostalim je naglasio kako je pokojni kolega Ivica Zvrko prvi osjetio miris dima, a kako je pokojni Mato Maškarić tri puta preko razglasa rekao ljudima da napuste HE. Sve je bilo puno užarenog gustog dima, a putem telefona je pokušao nazvati vatrogasce, što nije uspio. Kolegi Ilku Bašiću, voditelju smjene je rekao da ugasi generator B, ako to već nije napravio. Nakon što je iz pogona, Radić je zazvao 112 koji su ga spojili s DVD Župa dubrovačka. Unutar pogona postoji interni komunikacijski sustav i direktna vanjska linija, osobni mobiteli ne mogu uspostaviti poziv s obzirom na stijene koje blokiraju signal. Nedugo prije izbijanja tragedije, ugrađen je wireless sustav i mogla se uspostaviti komunikacije, primjerice, preko Vibera. S vatrogascima je pokušao ponovno ući u pogon, ali nisu mogli ući dublje zbog dima.

Na pitanje odvjetnika Hrvoja Tokića, zbog čega su trojica radnika poginula, Radić je rekao da su ostali zatočeni u komandnom prostoru jer nisu očito bili svjesni što se događa. U tom trenutku nije bilo otvorenog plamena, kasnije se širio velikom brzinom i nisu se stigli povući.

Odgovarajući na pitanje odvjetnice Košte, rekao je da je paletna s bojom bila prisutna na platou, nakon revitalizacije te da je s njome premazivan pod. Prilikom demontaže starog klimatizacijskog sustava, vanjski radnici, nakon što bi posao završili, nisu vraćali u prvobitno stanje kabele i lampe, na što su se radnici žalili nadređenima. Što se tiče prašine koju su stvarali, ista je bila problem tijekom građevinskih radova.

-Vanjski radnici su ostavljali nered za sobom, tj. nisu vraćali stvari u prvobitni položaj. To se odnosi na otvor koji nama nije radio problem. Smetalo je što su scigle složili sa strane. Cigla nam je smetala vizualno – dodao je. Svjedok je izjavio da bi oni među sobom raspravljali i pitali Sekonda kad će se otvor zatvoriti, ali ne bi dobivali konkretan odgovor. Naknadno je zatvoren, ali ne na način da je vraćen u prvobitno stanje, odnosno s istim materijalom. ‘Kad je popravljen otvor, ne znam je li postojao radni nalog’, dodao je.

Radić je sudjelovao u protupožarnim vježbama, o tome postoji evidencija s obzirom da je u njima sudjelovao lokalni DVD. Istaknuo je među ostalim da su se te vježbe, kad bi se simulirano gasio požar, odvijale izvan zatvorenog kompleksa.

Poslodavac mu, kako je rekao, nije isplatio naknadu za štetu koju je pretrpio, a on ju je tražio.

Drugi svjedok Tomislav Grljević također se nije više vratio nakon tragičnog događaja u HE Dubrovnik. Još je HEP-ov zaposlenik od kojeg je tražio naknadu, ali nije ništa dobio. Bio je hospitaliziran četiri dana u bolnici. U HE Dubrovnik u kojoj je bio zaposlen niti godinu dana prije požara, radio je na električnom održavanju. Također je spomenuo kako je Zvrko prvi osjetio miris paljevine. Prisjeća se kako mu je kasnije Zvrko rekao: ‘Idi ti, eto nas’. Rekao je i kako bi inače zaposlenici pogona vizualno pregledavali pogon, što su mogli. Dio kabelske vertikale nije pregledivan jer se ne može ništa vidjeti, istaknuo je među ostalim. Stari kabeli su bili brtvljeni, ali novi nisu, iz onoga što on može znati kako je rekao.

Treći svjedok Jurica Jelčić 35 godina je radio u HEP-u, i kako je rekao, znao je cijeli pogon detaljno. Električar u održavanju rekao je da je tog jutra primijetio da su se željezna vrata počela topiti. U kabelskoj vertikali na etaži iznad je vidio plamen i rekao: ‘Ne možemo ništa napraviti, idemo’. Prije nego što je pošao u pristupni tunel, vidio je plamene ‘valjke’. Bila je to navala dima, čađa, a jedina zaštita za lice bila je odjeća. Bio je u šoku kad je izašao iz tunela.

Ne zna zašto su trojica stradalih ostali unutra, bilo je to pitanje života i smrti, kako kaže.

-To je takva situacija, spašavaj glavu – rekao je.

Iskazao je da je narušen standard sigurnosti i kako bi prije promjena koje su se dogodile 2006. godine u HE, radnici imali više mogućnosti preživjeti.

Spomenuo je i plastiku kojom je bio zatvoren otvor u probijenom zidu. Upravo to vidi kao uzrok tragedije.

-Da nije bilo plastike, ne bi se ovo ništa dogodilo. Sigurno je uzrok što je katastrofa nastala. To gori brže nego šibica – naglasio je. I prije su djelatnici otvarali i zatvarali pregradne zidove, ali bi poslije sve vratili na mjesto. Nije se mogao sjetiti koliko se puta radio otvor. Za takvo nešto se moraju izdavati radni nalozi, a to rade šefovi. To se ovdje nije dogodilo jer je spomenuo cigle koje su stale kraj otvora, a kojima se trebala ponovno ‘popuniti’ rupa. Ukazivao je da se to da se zid vrati u prvobitno stanje Teu Sekondu.

-Ta cigla je bačena na naš deponij. Teo Sekondo je u dva navrata rekao električarima da maknu cigle. Oni su to odbili. To su napravili strojari – kazao je. Ta je PVC obloga postavljana na još nekim mjestima, ali se ne može sjetiti na kojim.

Rekao je i da se nisu zatvarala glavna klizna vrata pristupnog tunela, bila su otvorena tom prilikom. Inače, u normalnim situacijama ta klizna vrata moraju biti zatvorena, ali s obzirom na radove, morala su biti otvorena. Na njima nije bio natpis da se moraju zatvoriti s obzirom da su se uvlačila u zid. Na vratima tunela za nuždu netko je napisao da se vrata drže otvorenima. Pretpostavlja da je to bilo zbog problema generatora 2. Inače su se ta vrata zatvarala automatski. Kabelske trase pregledavane su termo pištoljem. Ne može se sjetiti koliko tu to puta radili godišnje. Jednom godišnje bi djelatnici Končara pregledavali kablove, kako kaže. Dosta kablova je, kako kaže, bilo promijenjeno tijekom revizalizacije. Zna da su krot kabelsku vertikalu prolazili telefonski kabeli koji su u požaru izgorjeli, rekao je među ostalim danas na svjedočenju.

Istaknuo je da je za vrijeme radnog staža u HE, osjetio ugrozu 2006. kad je bila poplava. Naglasio je da bilo prije nekih situacija na poslu koje su bile oipasno po njegovo zdravlje, kao što su strujni radovi. U svim tim situacijama bio je opremljen sukladno zaštiti na radu.

-Ukazivao sam da bi prostorije komande trebale biti van, što je kasnije napravljeno. Pera Miletića sam pitao tijekom stavljanja novih stropnih ploča, zašto se ne stavlja lim, nego se stavljaju iste valovite PVC ploče? – naglasio je. Miletić mu je rekao da su šefovi tako inzistirali, da on nije tako odrediio.

-Pero Miletić je za to bio zadužen, zato sam mu i postavio pitanje – rekao je.

Pročitajte još

Program Le Petit Festivala 2024.

Dulist

KOJA IDEJA!? Stao nasred puta na pumpi da bi oprao auto

Dulist

Ako ste danas tužni ili bezvoljni, otiđite se okupati jer i znanstvenici dokazuju kako nas plivanje čini sretnima

Dulist