‘Blade Runner’ bio je moj prvi susret s fikcijskim prikazom distopijske budućnosti, vremenom iznimnog informacijskog i digitalnog napretka uparenog s milijardama bijednih i obespravljenih stanovnika mega-gradova. Malo zatim stigao je roman Williama Gibsona ‘Neuromancer’, a devedesete su ozbiljno zagrizle u tu verziju budućnosti ekranizacijom Gibsonovog ‘Johnny Mnemonic’ i James Cameronovim ‘Strange Days’, kulminirajući ‘Matrixom’ Wachovskih. Jedna od poveznica svih tih priča bila je verzija planeta dvije-tisućitih na kojem dominira industrijalizirani elektro-heavy-metal u stilu tada vrlo popularnih Nine Inch Nailsa i nešto manje slavnih protagonista naše prethodne kolumne – Stabbing Westward.
Carpenter Brut novim je albumom pokazao da stiže trenutak da se mračna elektronska glazba vrati u centar popularnosti
Uvidom u današnju realnost, svi ti prognostičari su poprilično promašili, no industrijski metal i dalje pronalazi svoje mjesto na glazbenoj sceni. A relativno niska popularnost dovela je do toga da glazbenici mogu riskirati puno više bez straha od gubitka publike pa tako zadnjih nekoliko godina donosi nekoliko vrhunskih umjetnika industrijske i darksynth glazbe.
Pri samom vrhu kvalitativne piramide nalazi se Francuz Franck Hueso koji snima i nastupa pod nazivom Carpenter Brut. Igra riječima na poznati šampanjac i cijenjenog horror-režisera Johna Carpentera, glazba otprilike stilski prati tu kombinaciju, žestoki filmski soundtrack popraćen kratkim razdobljima predaha. Nakon početne trilogije kratkih albuma, Carpenter Brut izlazi 2018. konceptualnim albumom ‘Leather Teeth’, pričom o sramežljivom američkom tinejdžeru Bretu Halfordu koji put do srca cheerleaderice Kendre pronalazi kao frontman glam-metal grupe Leather Patrol. Vrlo je lako prepoznati glazbeni stil Leather Patrola ako znamo da je ime protagonista mješavina Breta Michaelsa i Roba Halforda. Priča započinje pjesmom ‘Cheerleader Effect’, a njihov prvi susret na ‘Sunday Lunch’ eskalira u ‘Monday Hunt’ i nastupa ‘Inferno Galore’. Treći čin priče završava s ‘Beware the Beast’ i ‘Hairspray Hurricane’. Brut na albumu ugošćava dva vrhunska pjevača, Krystoffera Rygga iz Ulvera i Mat McNerneya iz Grave Pleasures te u konciznih tridesetak minuta i najskeptičnijeg slušatelja uspijeva oboriti s nogu.
Drugi dio trilogije upravo sad imamo zadovoljstvo slušati. Iako je pandemija i Brutu kao i svima pokvarila planove, pomogla je na jedan neočekivan način – zbog opće nemogućnosti nastupa uživo Brut je mogao u studio dovesti široki spektar gostiju, pa je tako album ‘Leather Terror’ ispunjen do vrha fantastičnim vokalnim izvedbama. Brže, jače, žešće od prvog dijela, nešto kao ‘Terminator 2’ ili ‘Aliens’, album ima manje glama, a puno više black metala i dooma, i prati Halfordovu transformaciju u neumoljivog serijskog ubojicu koji se osvećuje svima koji su ga maltretirali za vrijeme djetinjstva. ‘The Widow Maker’ ugošćava Alexa Westawaya iz engleskog banda Gunship, na ‘Imaginary Fire’ užitak je čuti glas legendarnog Grega Puciata iz The Dilinger Escape Plan, a ‘Good Night, Goodbye’ s Ryggom zvuči upravo onako kako ste naučili čuti Ulver, posebno na posljednjih nekoliko albuma. Prije par tjedana na ovim stranicama upoznali ste Sylvaine, a sad je možete ponovno čuti na ‘Stabat Mater’, dok je mlada francuska pjevačica Persha sama inicirala suradnju na odličnoj ‘Lipstick Masquerade’. Album zatvara naslovna stvar na kojoj bubnjeve svira Ben Koller iz Convergea (i još desetak drugih hardcore i metal bandova), a glas posuđuje Jonka iz grupe Tribulation. No, nemojte niti slučajno zanemariti instrumentalne dijelove albuma, posebno ‘Color Me Blood’ i ‘Paradisi Gloria’ koje će vas bez sumnje vratiti u one imaginarne futurističke klubove filmova osamdesetih i devedesetih.
Carpenter Brut novim je albumom pokazao da stiže trenutak da se mračna elektronska glazba vrati u centar popularnosti, a sa ‘Stabbing Westward’ od prije nekoliko tjedana i grupom koja će dobiti svoj prostor na ovim stranicama za petnaest dana (upravo iz zvučnika trese njihov najnoviji album) tvori tercet fantastičnih industrijskih albuma koji su otvorili ovo obećavajuće proljeće 2022. godine.
FOTO: No Quarter Prod.