‘Je li uopće bitno da Dubrovnik unutar zidina ima stanovnike?’, pitaju se Srđevci. Na sjednici Gradskog vijeća 23. rujna 2019. prema njihovom tumačenju gradonačelnik Franković nije pokazao nikakvo razumijevanje ili brigu za stanovnike grada u zidinama kad je riječ o povećanju paušala na iznajmljivanje u Staroj gradskoj jezgri.
‘Nisu osobitu brigu pokazali ni ostali vijećnici’, nastavili su.
‘I zašto bi? Stanovnici u zidinama su oni koji, prema e-Visitoru , a očito i prema javnom mišljenju, imaju najdulju sezonu i postižu najveće cijene i svima idu na živce, stalno se nešto bune! Zašto misle da su nešto posebno?! Osim toga, malo ih je i skroz su irelevantni za izborni rezultat!’, pišu članovi KLBG Srđ je Grad. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
‘Oni koji afitavaju u Gradu, ako im i nije popunjenost 200 dana u godini i cijena 200 eura na noć, platit će taj paušal od 1 500 kn po krevetu. Stanovnici u zidinama imaju izbor – mogu platiti tih 1 500 kn, mogu prestati afitavati, a mogu i iseliti i lijepo sve iznajmiti i 1 500 kn će postati kikiriki. Ovdje nije riječ o tome što će svaki pojedini stanovnik grada napraviti. Ovdje je riječ o nerazumijevanju važnosti stanovnika za Grad radi Grada, ne radi njih samih. Riječ je o kontinuiranom nepoduzimanju ikakvih mjera kojima bi ih se u Gradu zadržalo, kojima bi se zabrinjavajući broj stanovnika konačno počeo povećavati.
Kako će izgledati Dubrovnik na kojega smo svi tako ponosni, i što je u današnje vrijeme daleko bitnije – od kojega svi tako dobro zarađujemo – kad konačno izgubi te svoje njorgetave stanovnike?
Jednog skorog dana kad Grad izgubi stanovnike i postane zabavno-iznajmljivački park, što će se dogoditi? Kad oni zadnji njorgavi „čuvari“ javnog reda i mira nestanu, svi će se konačno moći opustiti, biti glasni koliko žele, urinirati gdje žele, miris užeglog ulja će se proširiti posvuda, a glazba će odjekivati na svakom koraku i sve će biti super.
A možda, možda će ipak takav „grad“ prestati biti atraktivan za posjetitelje. Možda neće biti baš atraktivno prenoćiti u toj buci, smradu i neredu? Možda će taj sindrom zahvatiti i Pile i Kono i Ploče i Lapad i Gruž. Možda će se svi preseliti u neke zgrade u Gornja sela i Pobrežje. Možda će s Pobrežja i Gornjih sela u Grad navratiti 2-3 puta godišnje na nekog Thomsona i nešto slično? Možda će svi biti sretni i zadovoljni? Hoće li ti građani Dubrovnika osjećati grad u zidinama kao mjesto svoga odrastanja, svoje mladosti, svoj grad, javni prostor koji njima pripada?
I što kad zlatna koka prestane donositi zlatna jaja? Koliko će vremena trebati da apartmani prestanu donositi zaradu? Hoće li postati dodatni restorani i suvenirnice? Hoće li takav grad to fizički moći izdržati? Hoće li ga dodatni atak dostavnih vozila i horda gostiju urušiti i stvoriti tužnu ruševinu našega „ponosa“ i „slobode“?
Možda, ali, zašto bi o tome sada brinuo gradonačelnik Mato Franković i gradski vijećnici? Pa to ipak neće valjda biti u njihovom mandatu!
„Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi, tezoro i tako to“, lijepo li je zborio gradonačelnik Franković na otvaranju Ljetnih igara godine gospodnje 2019.!’, zaključili su Srđevci.