Kazališna družina „Kolarin“ prošla je selekciju za državno natjecanje amaterskih kazališta sa predstavom „Skerac sa Svete Marije“ autora Borisa Njavra i redateljice Žuže Egrenyi, za koju je scenografiju osmislio Mišo Baričević.
53. po redu festival kazališnih amatera bit će održan u dva grada. U Slavonskom Brodu traje od 17. do 19. svibnja, a u Starom Gradu na Hvaru, od 24. do 26. svibnja. Dubrovačko-neretvansku županiju na dijelu Smotre dramskih amatera Hrvatske u Starom Gradu predstavlja upravo Kolarin. Predstava „Skerac sa Svete Marije“ vrlo je prihvaćena i gledana komedija, a ova predstava odigrana je već preko 20 puta. Kolarini već sada pripremaju novu premijeru, Goldonijeve „Ribarske svađe“, ponovno u režiji Žuže Egrenyi te uz ansambl kojeg čini čak petnaest glumaca. Tim povodom posjetili smo „Kolarine“ na jednoj od njihovih proba u Lazaretima.
PRIPREMA SE NOVA PREMIJERA
– Spremamo novu predstavu, Goldonijeve „Ribarske svađe“ i mislim da će to biti jedna jako uspješna predstava. Radimo s puno entuzijazma i radosti. „Kolarini“ su puni upravo toga – rekla nam je Žuže Egrenyi, koja će nakon „Skerca“ režirati „Ribarke svađe“.
– „Kolarini“ su meni jedna vrsta duhovne rekreacije. Toliko me osvježavaju svojim poletom i entuzijazmom – dodala je Egrenyi. Što se pak tiče nove premijere istaknula je:
– Tekst, iako je davno napisan, ima jednu svježinu koja je tipična za naš Mediteran i koja je uvijek aktualna. Vjerujem da će se upravo to jako svidjeti publici. Na tekstu smo počeli raditi prije dva mjeseca. Ali ne stignemo raditi svakog dana, jer ljudi rade pa prođe po 5,6 dana da se ne vidimo. Svi se dobro slažu, sve štima, sve je uhodano i lijepo. Danas se rijetko nađe jedan kolektiv koji radi na ovakav način. Premijera bi trebala biti krajem svibnja, no još uvijek ne znamo na kojoj lokaciji – naglasila je.
U CENTRU DUBROVAČKI GOVOR
Jelica Čučević, dopredsjednica „Kolarina“ izrazila je zadovoljstvo zbog odlaska na festival kazališnih amatera upravo s predstavom „Skerac sa Svete Marije“.
– Svi volimo kazalište i kazališni izričaj, trudimo se u našoj kazališnoj družini što više govoriti dubrovački, raditi dubrovačke pisce, što nije obveza samo nas, već i šire. I sami primjećujemo u svakodnevnom životu da se dubrovački govor sve više i više gubi, što nam je žao– istaknula je. Na pitanje kako „Kolarini“ stignu uskladiti sve svoje obveze, naglasila je kako je teško skupiti sve članove, no ipak u tome uspijevaju.
– Svi smo mi manje više zaposleni, radimo druge poslove, imamo obitelji i druge obveze, ali ljubav prema kazalištu je velika, svi rado hrlimo na probe. Nije lako sve to operativno odigrati i skupiti nas sve, jer netko radi ujutro, netko popodne, netko noćnu smjenu. No uspijevamo i to vrlo uspješno – napomenula je. „Kolarin“ je inače osnovan u listopadu 2010. godine.
U POTRAZI ZA PROSTOROM
– Nas par članica Kazališne družine Ariel odlučile smo neprekinuti tu tradiciju i osnovati vlastitu udrugu i krenuti dalje s radom. Imali smo uspješnu premijeru „Šporka kanasta“ u proljeće 2011. Druga premijera bila je „Skerac sa Svete Marije“ 2012. u proljeće, a u međuvremenu, za Božić i premijeru male dječje predstavice „Božić djeda Martina“ koju je tekstualno prilagodila, režirala i adaptirala naša članica Tajana Martić – napomenula je. Sada ih očekuje premijera Goldonijevih „Ribarskih svađa“ no morat će pronaći prostor za njeno održavanje.
– Nemamo svoj prostor. U početku nam je veliku pomoć pružio hotel Libertas Rixos koji nas je ugostio i bio nam generalni sponzor te im na tome velika hvala. Sada smo beskućnici i tražimo prostor. A dok ga ne nađemo, u pomoć nam je uskočio Klub Orlando te Art radionica Lazareti i njima također hvala. Ipak, ima jako puno ljudi dobre volje koji nas vole i pomažu nam na sve moguće načine – zaključila je Čučević.
Tajana Martić, predsjednica „Kolarina“, ističe kako svojim angažmanom u toj kazališnoj družini uživa u jednom drugom svijetu.
ZAJEDNIŠTVO NA POZORNICI
– Moja priča je krenula prije 9 godina. Zapravo krenula je puno ranije u osnovnoj školi jer sam, kao i većina „Kolarina“, išla na Lidrano. No, nitko od nas se nije bavio glumom. Ovo je nešto sa čime se nitko od nas u profesionalnom životu nije bavio, ali je prekrasno znati i moći time se baviti van radnog vremena. Uživati u doslovno jedno drugom svijetu u kojem surađujemo svi na svakom planu – od prodaje ulaznice, čišćenja i postavljanja stolica do izrade scene. Dakle, svi za sve. Tako gluma zapravo dođe kao pravi proizvod našeg zajedništva i time se ponosimo. Svi koji su nas gledali rekli su da se na pozornici vidi naše zajedništvo i to je nešto predivno. Ovdje nema individualaca, nitko ne prezentira sam sebe, svi uvijek radimo za jednoga i cilj nam je da svi budemo jako dobro na sceni – naglasila je. Odabir predstave „Skerac sa Svete Marije“ vidi kao veliko priznanje za „Kolarine“.
– Taj izbor je priznanje za ukradene trenutke od obitelji, prijatelja, posla. Uspjeh je biti odabran među tolikim brojem amaterskih kazališta u Hrvatskoj. Osobno mi je žao što Dubrovnik kao grad kulture nema više amaterskih kazališta. Naravno, tu je neizbježan i hvalevrijedan Lero, koji njeguje svoju posebnu, izuzetnu vrstu teatra, dok mi radimo skroz nešto drugo. Bilo bi lijepo da nas ima još. Iznenadila sam se koliku tradiciju, potporu, organizaciju imaju druge amaterske udruge. Kad sam osvijestila kako drugi rade, onda smo mi stvarno mađioničari-zaključila je.