Priznati ruski redatelj Viktor Rižakov rado je viđen gost Dubrovnika – i ne samo zbog DAF-a, Dubrovnik Art Foruma, već i zbog činjenice kako mu je naš grad drag.
U njemu ljetuje već godinama, točnije u Trstenom. Kazališni redatelj i pedagog, umjetnički voditelj Centra Mejerholjd, profesor u Školi-studiju MHAT… Mnogo se zanimljivih stvari vezuje uz Rižakova, no on sam je vrlo jednostavan. Kaže, u Trstenom mu je najdraže družiti se s lokalcima! Što je za njega značilo ‘nulto’ izdanje DAF-a, kakva je situacija u Rusiji s kazalištima, ali i hoće li se vratiti ‘u istom sastavu’, otkriva za DuList, između radionica i predstava, koncerata i ruske kulture uopće…
– Svoj ljetni odmor već više godina provodim u Trstenome, i tamo se družim sa mjesnim ljudima. Na taj način kroz druženje dobivam informaciju kako oni žive. Kultura su ljudi. ‘Obični ljudi’ su također nositelji kulture, a družim se i s ljudima koji su dio ‘zagrebačke inteligencije’, pa i kroz njih upoznajem vašu kulturu – ističe Rižakov o tome kako se kroz godine upoznavao s našom kulturom. Dodaje:
– Mogu gledati slike preko knjige, ali sve ono što ja mogu pojmiti i dobiti je od ljudi, to je jedna živa slika duše i kulture. I kada ne bih imao takvo iskustvo ne bih mogao zavoljeti ovo mjesto – ističe. No, na svijetu je, kaže, puno lijepih mjesta, a ovo mu je, kaže, prvi radni posjet Dubrovniku.
-Na svijetu ima puno lijepih mjesta, radim takav posao da puno putujem, a ovo mi je prvi ‘radni posjet’ Dubrovniku. Dobivamo jako pozitivne reakcije od publike u Dubrovniku, upravo je važna ta energija koja proizlazi iz gledatelja za vrijeme predstave. Kada bismo imali više vremena na raspolaganju sigurno bismo vidjeli potpuno popunjeno kazalište, no nama to i ne smeta jer mi igramo i ako je samo 10 ljudi u teatru. Za mene je teatar umjetnost komunikacije, prije svega to je ljudsko odnošenje, upravo je važna izmjena energije. Tako se ja družim sa svijetom – napominje Rižakov, osvrćući se pomalo i na stanje kulture u Rusiji.
-U Rusiji imamo puno kazališta koji trebaju mlade i talentirane ljude, i svi naši mladi glumci nađu svoje mjesto, naš trend zapošljavanja mladih glumaca je pozitivan. Moja kulturna misija je da se moji glumci otvore prema svijetu. Umjetnik zamjenjuje ono što fali u svijetu, ako negdje nešto nedostaje umjetnik popunjava prazninu. Umjetnik nema nacionalnost jer on razmišlja o svijetu – ističe Rižakov.
S obzirom kako je ovo prva godina, odnosno ‘nulti’ DAF, na kojme je sudjelovalo jako puno mladih ruskih umjetnika, mahom studenata Akademija, Rižakov je odgovorio i na pitanje njihove budućnosti.
-Ova družina će se nakon završetka fakulteta imati program od tri godine gdje će u ovakvom postavu biti kazališna družina, a što će biti kasnije život će pokazati. Čovjeku ne treba pokazati mjesto i reći mu kako će tu raditi cijeloga života, umjetnik treba biti slobodan. Pokazat će se kako će to biti kroz tri hoće li nastaviti zajedno ili će otići svojim putem – zaključuje Rižakov, koji će kaže, svakako rado opet doći ‘radno’ u Dubrovnik.
-Ako nas opet pozovu u Dubrovnik, rado ćemo doći s ovim istim postavom glumaca ali i nečim sasvim novim. Vjerojatno da ih nećete ni prepoznati, jer kroz godinu dana svašta se može promijeniti – zaključuje ovaj veliki ruski umjetnik za DuList.
Biografija:
Viktor Rižakov završio je studij na Institutu za kazališnu umjetnost B.V. Ščukina, a poslijediplomski studij na Ruskoj akademiji kazališne umjetnosti GITIS. Od 1991. godine radio je Moskovskom kazalištu mladih gledatelja pod rukovodstvom učitelja G.N. Jankovske i K.M. Ginkasa. Od 1995. do 2001. umjetnički je voditelj Kazališta drame i komedije na Kamčatki. Od 2002. godine direktor je Kazališnog festivala A. M. Volodina “Pet večeri” u Sankt Peterburgu. Zajedno sa Ivanom Viripajevim osnovao je pravac “Kislorod” (Kisik).
Režirao je mnogobrojne predstave u Rusiji i inozemstvu. Sudionik je i voditelj međunarodnih stvaralačkih laboratorija i radionica (master class). Dobitnik je mnogobrojnih premija i nagrada na kazališnim festivalima: “Zlatna Maska” (Inovacija), “Nova Drama” (Grand prix), “Kontakt” Poljska (Grand prix), “Novi teatar” Poljska (najbolji redatelj), “POST” Mađarska (najbolja predstava i najbolji redatelj), “Tekstura” (najbolja predstava) itd. Dobitnik je nagrade Olega Tabakova i Mihaila Careva. Dobitnik je nagrade Stanislavskog za doprinos kazališnoj pedagogiji.
Od 2012. godine umjetnički je voditelj Centra Mejerholjd, gdje je zajedno sa kazališnom kritičarkom Elenom Kovaljskom razvio i implementirao trogodišnji projekt “Škola kazališnog lidera”, usmjeren na modernizaciju ruskog kazališta. Voditelj je glumačke i redateljske radionice Škola-studij MHAT Nemirovič-Dančenko A.P.Čehova.
Fotografije: Dino Avdić