U Dubrovniku je 3. lipnja umrla Patricija Veramenta, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica, vrsna stručnjakinja, cijelog svog radnog i ljudskog vijeka istinski posvećena svojoj struci i profesiji, živeći uz spomenike i za spomenike kao prava baštinica – jer je zavičajno naslijeđe bilo njezin izbor.
Patricija Veramenta rođena je u Dubrovniku 1952. godine, gdje završava osnovno i gimnazijsko školovanje. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju 1975. godine, te je na istom fakultetu 1991. godine stekla akademski stupanj magistrice znanosti s temom iz povijesti umjetnosti: Tvrđava Koruna – Malostonska citadela.
Nakon trogodišnjeg rada u turističkoj djelatnosti, 1979. godine zaposlila se u Društvu prijatelja dubrovačke starine, uglednom civilinom udruženju koje skrbi o dubrovačkim i stonskim zidinama, te potiče i sudjeluje u obnovi cjelokupne povijesne baštine dubrovačkog područja. Petnaest godina zdušno i energično obnašala je dužnost glavne stručne tajnice Društva, organizirala i rukovodila svim stručnim radovima. Svojim je angažmanom i ugledom utrla put profesionalnosti rada u Društvu, ostavivši u njegovoj povijesti dubok trag.
Od 1994. godine bila je zaposlena u Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku, Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u zvanju više stručne savjetnice za nepokretna kulturna dobra. U razdoblju od 1996. do 1998. godine bila je na čelu dubrovačke konzervatorske službe kao pročelnica tog odjela, a od 2002. do 2004. godine bila je predsjednica Društva prijatelja dubrovačke starine i prva žena na toj funkciji u šezdesetogodišnjem djelovanju Društva.
U konzervatorskom i istraživačko – znanstvenom radu posebnu je pozornost posvetila srednjovjekovnim fortifikacijama dubrovačkog područja, stručno evidentirala i obradila za stjecanje statusa kulturnog dobra veliki broj nepokretnih spomenika. Nakon stradanja Dubrovnika u Domovinskom ratu aktivno i predano sudjelovala je u konzervatorskim istraživanjima a potom i izradi stručnih elaborata za obnovu ugrožene dubrovačke baštine. Pod njenim vodstvom dubrovačke Gradske zidine su bile među prvim obnovljenim spomenicima u poratnom razdoblju. Vodila je i nadzirala radove na obnovi mnogobrojnih spomenika dubrovačkog područja. Sudjelovala je na stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, bila je autorica i sudionica filmova o dubrovačkim gradskim zidinama i Stonu u produkciji Hrvatske televizije, također i suradnica Hrvatskog biografskog leksikona Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“.
Patricija Veramenta u naslijeđe je ostavila i knjigu GRADSKE ZIDINE DUBROVNIKA, stručni vodič, izuzetni znanstveno- stručni prinos, koji na sintetski način, temeljem starijih, posebice novih spoznaja tumači i prezentira gradske zidine Dubrovnika, odnosno urbanistički i fortifikacijski sustav Grada, kojemu je Patricija Veramenta posvetila najveći dio svog znanstvenog, konzervatorskog i publicističkog rada.
Svjesna da znanost nikada ne stavlja točke, već samo zareze, ona je kulturom uvažavanja starije literature, posebice kapitalnog djela Lukše Beritića “Utvrđenja grada Dubrovnika” i sintetskog njegova pregleda “Dubrovačke zidine”, knjižice koja je od svog prvog izdanja 1958. bila prvim vodičem po zidinama – nastavila na suvremen i suveren način tkati štivo razvoja Grada i zidina svojim specijaliziranim znanjem: temeljito, pouzdano, precizno, habitusom vrsnog poznavatelja, sigurno i odgovorno, stručno i popularno, ali na dubokoj potki emocije i senzibiliteta spram veličanstvenog spomenika o kojemu piše, kojemu se ujedno divi, ali ga isto toliko i voli.
Patricija Veramenta savršeno je poznalava svaku stopu svog, dubrovačkog terena, svjedočeći gorčinu i radost konzervatorske profesije koja pripada sferi intelektualnog, ali i emotivnog, a koju nose ljudi spremni baštinu braniti i čuvati znanjem i entuzijazmom i u teškim i baštini nesklonim vremenima. Svojim djelom i načinom rada, posebice podržavanju problematike zaštite baštine u javnoj svijesti, Patricija Veramenta ostat će zabilježena u hrvatskom konzervatorstvu.
Zaslužila je da kolege i prijatelji, znanci i sugrađani nose s poštovanjem uspomenu na nju, gospođu Pati, pamteći je kao iznimnu i hrabru ženu.
Na posljednji počinak tiho su je otpratili svojta i prijatelji, kako je i željela.
Sveta misa zadušnica služit će se u ponedjeljak, 10. lipnja u 18 sati u Crkvi svetoga Vlaha.