Najuspješnija sportašica u 2022. godini je članica Judo kluba Dubrovnik 1966. Petrunjela Pavić, dok je najuspješniji sportaš član Vaterpolskog kluba Jug Adriatic osiguranje Loren Fatović. Priznanja su im dodijeljena na svečanosti proglašenja najuspješnijih dubrovačkih sportaša koja se održala u Studentskom domu u organizaciji Dubrovačkog saveza športova.
Petrunjela Pavić drugu je godinu zaredom izabrana za najbolju sportašicu Dubrovnika. U protekloj je godini zabilježila veliki broj uspjeha. Postala je mlađe seniorskom prvakinjom Europe u kategoriji do 78 kilograma, osvojila je broncu na Mediteranskim igrama u kategoriji do 78 kilograma, broncu na European Openu u Sarajevu te brončanu medalju na European Openu u Pragu.
Najuspješniji sportaš Loren Fatović s VK Jug AO postao je prvakom Hrvatske, osvojio je Kup Hrvatske, kao i Superkup Hrvatske. Osvajač je brončane medalje u Regionalnoj ligi. S Jugom je bio i četvrtfinalisti završnog turnira europske Lige prvaka. Također, s hrvatskom reprezentacijom bio je četvrti na Svjetskom prvenstvu, a zlatni na Europskom prvenstvu. Upravo je VK Jug AO proglašen najuspješnijom momčadi u 2022. godini.
Pavić i Fatović su u razgovoru za DuList rekli što za njih znači dobitak nagrade za najboljeg sportaša, prisjetili se svojih početaka i otkrili kakve planove imaju za budućnost.
Što za Vas znači priznanje koje ste dobili – za najbolju sportašicu 2022. godine?
Mogu stvarno biti prezadovoljna, ovo mi je već druga godina zaredom da osvajam nagradu za najbolju sportašicu i da se prepoznaju rezultati koje radim iz godine u godine i samo se nadam da ću je osvojiti i dogodine te da će rezultati biti još bolji nego prije.
S koliko godina ste počeli trenirati judo i kako ste održali zainteresiranost prema takvoj vrsti sporta?
Počela sam trenirat judo s četiri i pol – pet godina, što znači da treniram već 17 godina. Trenirala sam i okušala se u još nekoliko sportova uz judo, ali nikada ozbiljno kao judo, gdje sam ostala i danas. Ne planiram uskoro ni prestati trenirati (smijeh).
Tko je Vaš sportski uzor?
Barbara Matić! Ona je svima nama uzor jer pokazuje da je sve moguće, da nije bitno tko smo, što smo i odakle dolazimo te da ne moraju samo ‘velike’ nacije biti najbolje, nego da i mi možemo biti najbolji – prvaci svijeta.
Koje nagrade i medalje biste izdvojili, koje su Vama najznačajnije?
Jedna od najdražih medalja mi je ona s Europskog prvenstva kada sam ostala prva, kao i ona s Mediteranskih igara, a najznačajnije nagrade su upravo nagrade Grada za najbolju sportašicu godine 2021. i 2022.
Najavili ste odlazak na Olimpijadu. Što Vas čeka na tom putu i kako se pripremate za tako važno natjecanje?
Plan je plasirati se na Igre u Parizu 2024. Do tada je potrebno skupiti bodove za ranking ljestvicu, kako bih se uopće plasirala za tako veliko natjecanje. Potrebno je kroz cijelu godinu imati dobre rezultate na Grand Prix-ovima i Grand Slam-ovima te ostalim velikim turnirima. Nadam se da ću uspjeti skupiti dovoljan broj bodova i da ću na kraju poći na Olimpijske Igre. Ne mogu reći da je veliki pritisak s obzirom da je ovo prvi put da se plasiramo na takvo natjecanje, odnosno da ‘ganjamo’ Olimpijske igre, tako da se samo nadam najboljem i da ću uspjeti u tome. Što bude – bit će.
Vi studirate i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, fakultetu koji je zahtjevan i iziskuje dosta vremena. Kako usklađujete sve obaveze i izlaze li Vam profesori u susret?
Pa teško je, ali profesori izlaze u susret koliko mogu. Kao što ste i sami rekli, taj fakultet iziskuje stvarno puno vremena i odricanja, onoga što sada nemam, s obzirom da mi je sport trenutno na prvom mjestu, ali ‘guram’ pomalo usput koliko ide. Većina ljudi se začudi kada im rečem da studiram pravo jer bi logičan slijed više bio Kineziološki fakultet, međutim, mislim da ima i života poslije sporta i da se ne treba samo ograničiti u tom smislu. Jednoga dana kada se prestanem baviti sportom, imat ću nešto čime ću se moći baviti, a to je pravo, stoga bi se moglo reći da je velika ljubav prema pravu, jednako velika kao i prema judu.
Kakav je osjećaj dobiti priznanje za najboljeg sportaša 2022. godine?
Super je osjećaj dobiti nagradu za najboljeg sportaša, a ovo mi je već drugi put da sam proglašen najboljim sportašem godine. Iznimno sretan i zadovoljan, ali kao što sam već rekao na proglašenju, dobitnik je mogao biti i bilo tko od mojih suigrača, s obzirom da smo ostvarili sve uspjehe zajedno. Sretan sam, ali svakako da je to nagrada za cijelu ekipu. Inače, svaka nagrada i medalja mi je draga, ali naravno da one osvojene s reprezentacijom imaju veću težinu jer se rjeđe osvajaju, a ja bih rekao i teže.
Od kada se bavite vaterpolom?
Vaterpolo sam započeo trenirati u Cavtatu s desetak godina, prvotno sam trenirao plivanje u Jugu, pa bih igrao za Cavtat na prvenstvima za najmlađe. Nakon otprilike dvije godine, prešao sam u Jug i započeo karijeru u mlađim kategorijama kod trenera Željka Milića. Važno je istaknuti kako se iz grešaka najviše uči i svaki sportaš treba imati vjeru u sebe. Ono što bih svim sportašima preporučio je da ne smiju tražiti krivca nikada u drugima.
Tko je Vaš sportski uzor?
Ne mogu izdvojiti nekoga i reći da mi je jedan sportski uzor. Dosta sam kao mlađi, s obzirom da mi je otac igrao, dolazio i pratio sve utakmice, a nekako su mi najdraži bili Sandro Sukno i Dénes Varga. Nisam imao jednog igrača kojeg bih pokušao ‘kopirati’, nego pokušavam od svih najboljih uzeti što mogu. To svakako nije lako, ali imao sam sreću da sam kao mladi sportaš igrao s najvećim igračima svijeta, što mi je dosta pomoglo u karijeri i u mom sportskom napredovanju.
Kako je biti kapetan Jug Adriatic osiguranja i osjećate li određenu dozu pritiska s takvom titulom?
Iskreno, osjećao sam prošlu sezonu određenu dozu pritiska na početku, ali s vremenom je naravno prošlo i dosta je lakše kada se ostvaruju dobri rezultati. Ekipe su ove, kao i prošle godine bile iznimno povezane, što se tiče međuljudskih odnosa, ali i igre u bazenu. Dosta smo bili povezani i slagali smo se pa je i meni pritom bilo lakše obavljati kapetansku titulu. Ako imam neki problem, Vjeko je uvijek tu i pomaže mi, tako da je s vremenom početni pritisak prošao.
Koji su Vaši budući planovi i ciljevi u Jugu?
Ove godine istječe mi ugovor s klubom, trenutno pregovaram s klubom i vidjet ćemo na kraju sezone, a možda i prije hoću li produžiti ugovor. Želja kluba je da ostanem na toj poziciji, u procesu smo pregovora i više ću znati o tome na kraju sezone. Također, tek mi je 26 godina, tako da se nadam da neće biti nikakvih problema s ozljedama, i što je najvažnije – sa zdravljem. Vidjet ćemo dokad ću izdržati ovaj tempo koji svakako nije lagan, ali namjeravam se još dugo baviti ovim sportom.