Prema izvješću International Union for Conservation of Nature (IUCN) iz 2020., u Sredozemno more svake godine stiže oko 229 tisuća tona plastike, što je ekvivalent više od 500 brodskih kontejnera svaki dan. Glavni uzrok je neadekvatno zbrinjavanje otpada, a ako se problem ne riješi, IUCN predviđa da će se te količine do 2040. udvostručiti na oko 500 tisuća tona.
Kada je riječ o mikroplastici koja u mora ulazi u obliku malih čestica (za razliku od većeg plastičnog otpada koji se razgrađuje kasnije, u vodi), dotok plastike u Mediteran procjenjuje se na oko 13.000 tona godišnje. Prašina od guma najveći je izvor ovog dotoka (53%), a zatim slijede tekstil (33%), mikrozrnca u kozmetici (12%) i proizvodni peleti (2%).
Marinski biolog s PMF-a u Zagrebu, dr. sc. Petar Kružić kaže da su primarni problem unosa mikroplastike u Jadransko more kanalizacije većih gradova i mjesta te rijeke Jadranskog sliva, poput Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve.
– Dobar dio otpada u Jadranu čine i ostavljeni ribolovni alati kojih je mnogo duž cijele istočne obale Jadrana – istaknuo je Kružić, prenosi Index.
Najveći problem su legalna i ilegalna odlagališta otpada uz veće rijeke, poput onih iz Albanije jer s velikim kišama i poplavama otpad završava u rijekama i kasnije u moru.
– Gotovo svake godine uz južni dio istočnog Jadrana prisutno je onečišćenje mora zbog takvog otpada, a najviše su ugroženi Dubrovačko primorje, Pelješac te otoci Mljet i Korčula. Albanska vlada stalno obećava riješiti problem otpada koji iz Albanije stiže na hrvatsku obalu, ali za sada nema vidljivog rezultata – dodao je dalje.
Količina i zastupljenost plastičnog otpada na dnu Jadranskog mora među najvišima su u Europi nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora. Otpad u Jadran stiže od oko četiri milijuna ljudi koji žive uz njegove obale, a taj se broj tijekom turističke sezone poveća gotovo šest puta, upozorio je međunarodni tim stručnjaka u studiji objavljenoj u časopisu Marine Pollution Bulletin.
Detaljnu analizu potražite na ovom linku.