Dan je to kad je Dubrovnik obranio svoju slobodu, dan kojeg zaboraviti nećemo – nikad. Bio je to crni petak, 6. prosinac 1991. godine.
S pijetetom se sjećamo 19 poginulih branitelja i civila, 60 ozlijeđenih osoba, ali i svih onih hrabrih, malobrojnih branitelja, koji su se tog dana žestoko borili na prvoj liniji obrane za nas i našu slobodu.
– Pali su ljudski životi! Poginuo je dragi mladić Tonči Skočko koji je ljudima raznosio namirnice na svom žutom kariću. Smrtno je pogođen zaneseni snimatelj Pavo Urban snimajući Stradun u dimu. Živote su izgubili naši hrabri vatrogasci gaseći ‘Libertas’… Drhtao je mladi amater dok je s balkona ‘Orsule’ snimao svaku granatu na Grad vatre i dima. Njegov je drhtavi dah sa snimcima pošao u Svijet. Poslana je istina koja je uvjerila Svijet da nismo palili gume. Utješno je bilo čuti doktora Langa kako s dimom obavijenog Straduna poručuje da je ovdje narod spasio Grad, da je narod pobijedio. On je u Svijet poslao SOS svim kapetanima da okrenu svoje lađe prema Dubrovniku.
Odbacite zlo
Odzvanjala je Langova poruka neprijateljskim vojnicima: ‘Svi vi, vojnici, bacite puške, odrecite se prokletstva i neljudskosti! Dubrovnik vam šalje poruku slobode. Odbijte poslušnost nasilju. Odbacite Zlo!’ – napisala je Dubrovkinja Marija Nadilo u sjećanjima na ratne strahote Dubrovnika.
Taj krvavi 6. prosinca bio je obilježen fijukanjem granata, detonacijama, dimom i paleži, tugom i nevjericom onih koji su ostali unutar i izvan zidina. Napad je trajao cijeli dan, a sve je počelo u rano jutro, usprkos uvjerenju kako je postignuto primirje. Dogodilo se upravo suprotno – srbocrnogorski agresor žestoko je krenuo u razaranje Grada, uz pokušaj osvajanja tvrđave Imperijal na Srđu, koju su obranili hrabri branitelji. Iako brojčano daleko slabiji, branitelji Imperijala, danas dubrovačkog simbola slobode, uspjeli su u bitki za Srđ odbiti sve napade nadmoćnijeg neprijatelja.