Daleka obala se u to vrijeme zvala ‘The Obala’. Snimali su tri pjesme i na jednoj su trebali saksofonista. Zvali su mene da dođem odsvirati pjesmu na saksofonu. Malo smo se zafrkavali i rekao sam: ‘Znate li vi kako ja pjevam?’. Producent je predložio da otpjevam pjesmu ‘Od tebe ća’ Zoran Ukić. Ušao sam u studio i otpjevao je na prvu! Ja sam se zafrkavao, a oni su imali ozbiljne face uz riječi: ‘Ovo je nevjerojatno. Ti si taj’. Pitali su me hoću li pjevati u bendu? Rekao sam da hoću, ali samo ako se zovemo Daleka obala. Nekoliko dana nakon me zvao Zoran Ukić i samo mi je poručio da dobro razmislim jer žele da dođem pjevati u bendu. Ostao sam paf. Jer, veliki sam fan benda, koji je poseban u Dalmaciji i u Hrvatskoj. Marijan Ban je za mene velikan. Ja vam još uvijek ne vjerujem da se ovo događa – priča nam Jakša Kriletić Jordes, etablirani glazbenik koji je od prošle godine postao frontmenom legendarne grupe ‘Daleka obala’. Inače, Jakša Kriletić je Korčulanin, iz Lumbarde, a dio svog života proveo je u Dubrovniku gdje je završio srednju Glazbenu školu. Nastupao je s brojnim izvođačima, poput Nena Belana, Jinxa, Darka Rundeka, a s Dalekom obalom je također već prije surađivao. U razgovoru na DuList osvrnuo se na karijeru, prve ljubavi u Dubrovniku i najave za ljeto!
Doma sam pjevao pjesme Daleke obale. Majka me pitala: ‘Sine, što radiš?’. Kad sam joj rekao da ću pjevati u Dalekoj obali, samo je rekla: ‘Aha’. I nastavila: ‘Jesi li ti pitao te ljude smiješ li pjevati njihove pjesme’ (smijeh). Kad se to sve dogodilo, bila je jako sretna. Hoću samo reći koliko je Daleka obala važan bend, i kolika je sama težina cijele te priče
Kako Vam je bilo na početku djelovanja u bendu?
Nije mi bilo lako. Promislio sam kako je to velika odgovonost. Inače sam veliki zafrkant. Nekako sam prigriza i rekao sam da ću prihvatiti! Došao sam na probu i razvalio sam. Odlično su prošle svirke koje smo imali. I tako je sve krenulo… Moj glas je na foru kako Daleka obala treba zvučati. Ne imitiram Marijana Bana, meni to dolazi sasvim prirodno. Bana se i ne može zamijeniti i imitirati. Želim nastaviti gdje je Ban stao.
Koje su bile reakcije obitelji i bližnjih kad su čuli u što se upuštate?
Doma sam pjevao pjesme Daleke obale. Majka me pitala: ‘Sine, što radiš?’. Kad sam joj rekao da ću pjevati u Dalekoj obali, samo je rekla: ‘Aha’. I nastavila: ‘Jesi li ti pitao te ljude smiješ li pjevati njihove pjesme’ (smijeh). Kad se to sve dogodilo, bila je jako sretna. Hoću samo reći koliko je Daleka obala važan bend i kolika je sama težina cijele te priče.
A kako je sve komentirao Marijan Ban?
Znamo se već dugi niz godina, a u jednom sam mu trenutku karijere trebao biti i menadžer. To je bilo prije desetak godina. Sreli smo se u kafiću gdje inače dolazi. Popričali smo i rekao je: ‘Samo ti moreš kantat’ moje pisme’. Super je odreagirao na sve. Nije to čovjek koji je ljubomoran. Trebali su jednog pjevača poput mene. To se sada i dogodilo.
Album je u pripremi, neke ste singlove već izbacili. Radna je atmosfera…
Tako je, mi cijelo vrijeme radimo. U kontaktu sam s bendom, dolazim u Split na probe. Sad smo u studiju bili, napravili smo novih devet pjesama. Tri već imamo. Dakle, imamo ukupno 12 pjesama na albumu. Nedavno sam bio u Nena Belana i završio back vokale. Inače, s njime sam dobar prijatelj i surađujemo 15 godina. Radili smo dva dana, nismo spavali. Album će biti prava Daleka obala. Ima pjesama koje diraju u dušu. Nadam se da će se publici svidjeti kao i nama. Ta atmosfera na snimanju je nevjerojatna. Toliko pozitivne energije i smijanja, toliko pljeskanja jedan drugome kad se nešto lijepo odsvira. Svirao sam s puno bendova, nema s kime nisam svirao – ali nisam ovo dosada doživio. Spomenuo bih i Berka Muratovića koji je rekao: ‘Jakša, ja se nisam šokirao kad si ti počeo pjevati s njima, ali kako si naučio te sve pjesme? To mi nije jasno’. Jer se sve dogodilo u dva mjeseca – od dogovora do koncerta.
Treba li Vam puno da zapamtite stihove pjesama ili?
Sve to ide samo od sebe, vrlo brzo. Može se dogoditi neka greška. Mislim, to su opće-narodne pjesme. Inače, lijepa je ta sinergija s publikom koja zna sve te pjesme na koncertima. Odmah je bolja atmosfera. Publika je naš peti član.
Kako je publika reagirala na Vaše izvedbe?
Odlično! Mogu reći da sam iznenađen. Znate kako uvijek ima ‘hejtera’. No, bilo ih je vrlo malo. Sve su same pohvale, što mi je dalo snagu za nastaviti dalje s radom. Sve možeš varati, ali publiku nikad.
Što ste htjeli prenijeti singlom ‘U reggaeu je spas’?
To je odgovor Daleke obale na cijelu korona i političku situaciju. Iz prve smo je odsvirali i legla nam je savršeno. Moramo se dotaknuti i pandemije koronavirusa… Glazbenici su jako puno štete pretrpjeli u ovoj koronakrizi. Mogu samo reći da su glazbenici jako hrabri i strpljivi ljudi. Očekujemo da će se glazbena priča u Hrvatskoj pokrenuti na bolje. Mogu poručiti svima koji su rekli da ‘sadimo krumpir’ samo jedno – ja sam ga zasadio, ali vratit ćemo se mi na pozornicu i ponovno ćemo se zabavljati. Dok vi budete sadili krumpir.
Spomenuli ste da ste svirali s dosta bendova. Možete li izdvojiti neke projekte na kojima ste radili? Znamo kako ste djelovali i u kazalištu.
Sebe bih nazvao multiumjetnikom (smijeh). Volim uvijek sudjelovati u novim projektima i skupljati iskustvo. Uvijek sam se hvatao nekih stvari, a za koje sam na samom početku mislio da su za mene ograničavajuće, no ispostavilo se drukčije. Radio sam posljednji projekt s Bojanom Gregorić Vejzović u Teatru Exit. Riječ je o predstavi ‘Dvoje’. U cijelom projektu sam ‘popravio’ glazbu. Napravili su bili dvije izvedbe, ali nešto im je nedostajalo. Netko je onda rekao: ‘Jakšu dovedite, sve će se to riješiti’. Došao sam i unio energiju. Gdje god da dođem, inače, volim unijeti pozitivnu energiju i podignuti ljude.
Hajdemo se dotaknuti malo Dubrovnika. Išli ste u Glazbenu školu Luke Sorkočevića.
Došao sam iz Lumbarde u Dubrovnik i išao sam u Glazbenu školu. Mislim da oni nisu imali goreg učenika u povijesti (smijeh). Jako sam bio neprilagođen. Mogu im samo zahvaliti na strpljenju koje su mi pružili. Završio sam školu, za klarinet u klasi profesora Pietra Cavalierija. Njemu sam jako zahvalan jer me puno toga naučio. Najdraže što me je naučio jest da uz sve životne probleme – možeš svirati najbolje. Stvarno mi je pomogao taj čovjek i puno je brinuo o meni. Zahvalan sam svima koji su mi pomagali tijekom života u Dubrovniku. Odmah sam se nakon srednje škole prebacio na saksofon. Inače, nisam išao na akademiju. Nikad me nije zanimala klasična glazba, mada je slušam dan danas. Nisam nikad bio tip koji je imao kravatu i bio kulturan. Ja sam više za scenu i rock ’n’ roll. U njemu vidim strast te uživam!
U kojim žanrovima još uživate?
Reggae, funk… Volim i klasiku, a cajke ne trpim. Volite li doći na jug Hrvatske? Živim u Zagrebu zadnjih 30 godina. Na Korčuli imam veliku obiteljsku kuću, majka mi je još živa i najstariji brat. Napravio sam kućicu u šumi i sada sve radim oko nje – od đardina do suhozida, a uskoro planiram napraviti studio.
Kakve su najave za ljeto? Hoćete li dolaziti u Dubrovnik?
Najave su dosta dobre! Dubrovnik je uvijek patio od malo koncerata. Trebao bi imati više koncerata jer ima puno dobrih glazbenika i umjetnika. Divan je to Grad u kojem sam proveo divnih deset godina. Većinu vremena sam bio na Stradunu – pola sam ga ja izlizao, koliko sam bio po njemu. Proživio sam u Dubrovniku i prve ljubavi. I tada je bilo malo koncerata, kao i sada. Ako se netko javi, mi bismo rado došli.
KAD JE PRVI PUT ČUO PJESMU VALOVI
Evo mene nakon 33 godine u Dalekoj
—Inače, prvi instrument koji sam svirao bila je mandolina. Sjećam se da sam jednu noć vježbao mandolinu u sobi, a prijatelji su mi rekli da ima jedan bend koji se pojavio u Splitu. Tad sam čuo pjesmu ‘Valovi’ od Daleke obale. 33 godine kasnije – evo mene pjevam u Dalekoj obali – rekao je.