Nakon što je gradska vijećnica Anita Bonačić-Obradović upozorila na mogući negativan utjecaj dubrovačkog odlagališta na izvorište Omble, a gradonačelnik Mato Franković takve mogućnosti odbacio i njezine navode nazvao politikanstvom, na temu se osvrnuo i Ivo Lučić, dr. sc., karstolog.
Lučić smatra da je u javnoj raspravi zanemareno ono što je, po njemu, najvažnije – što pokazuju hidrogeološka istraživanja i kako se podzemni sustav ponaša nakon velikih oborina.
– Nažalost, sumnje koje izražava Bonačić-Obradović počivaju na razvodnjenim podacima, a gradonačelnik pravi predstavu o sigurnosti bez pokrića – navodi Lučić, dodajući kako je posebno sporno to što je Grabovica svrstana u treću vodozaštitnu zonu, iako, prema njegovim navodima, postoje stručni podaci koji upućuju na drugu zonu.
1,11 nasuprot 4,98 centimetara u sekundi
Lučić kao jedan od ključnih argumenata izdvaja rezultate istraživanja podzemnih voda.
Elaborat na temelju kojeg je donesena odluka o zaštiti izvorišta Omble navodi prividnu brzinu podzemne vode od 1,11 centimetara u sekundi.
No istraživanje tvrtke Geoaqua iz 2008., koje je naručila Dubrovačko-neretvanska županija, pokazalo je i znatno veću brzinu – 4,98 centimetara u sekundi. U tom je slučaju voda do izvorišta stigla za samo 23 sata.
– To istraživanje je pokazalo da je kapacitet podzemnih kanala između Grabovice i Omble velik i da negativni utjecaj s Grabovice može doći do Omble za manje od 24 sata. To je presudno važno, a sve ostalo je zamagljivanje pravog stanja – tvrdi Lučić.
Prema pravilima za određivanje sanitarnih zona, brzina veća od tri centimetra u sekundi odnosno dolazak vode do izvora unutar jednog dana upućuju na drugu zonu zaštite.
Ključne su velike oborine
Lučić pritom naglašava da se ponašanje krškog podzemlja ne može promatrati samo u sušnim ili prosječnim hidrološkim uvjetima.
Podsjeća na istraživanje iz 2008. godine, kada su početkom trasiranja očekivane oborine od oko 20 milimetara dnevno, ali su se stvarne velike količine oborina dogodile nekoliko dana kasnije.
– Ta zadnja količina oborina dovela je do značajnog povećanja brzine toka, što je u konačnici i dovelo do pojave boje na osmatranom izvorištu – ističe Lučić, prenoseći zaključke tadašnjeg istraživanja.
Upravo zbog toga, smatra, nije dovoljno promatrati Grabovicu kao izoliranu točku na karti.
Paviša: „Grabovica se nalazi u drugoj zoni“
Lučić u svom osvrtu citira i dugogodišnjeg istraživača sliva Omble, inženjera Tomislava Pavišu.
– Grabovica se ne nalazi na trasi glavnih podzemnih tokova Omble, nego u jednom hidrološkom ‘džepu’ koji se aktivira čim padne veća kiša. Grabovica može pola godine biti hidrološki neaktivna, ali kad padne jača kiša oborine stvaraju podzemni tok koji Grabovicu spaja s Omblom – kazao je Paviša.
Prema Lučićevim navodima, Paviša je još dok je bio predsjednik Nadzornog odbora Vodovoda Dubrovnik upozoravao upravu i stručne službe na svoja saznanja.
Paviša također smatra da se Grabovica nalazi u drugoj zoni. Na pitanje zašto je ipak svrstana u treću, rekao je da to ne zna, ali je dodao kako pretpostavlja da se možda smatralo da „nemaju gdje drugo sa smećem“.
Antunovićev stav posebno je zanimljiv
Lučić posebno ističe i mišljenje hidrogeologa Ivana Antunovića, vanjskog suradnika Ekotoursa, tvrtke čiji je elaborat poslužio kao podloga za odluku Grada Dubrovnika.
– Početkom 2021. mi je rekao da smatra da se Grabovica nalazi u drugoj zoni i naglasio da je u tekst elaborata unio takvo mišljenje – navodi Lučić.
Prema njegovim riječima, Antunović je nakon neprihvaćanja svoje ocjene napustio projekt. Tvrdio je i da su mu iz Hrvatskih voda rekli kako su Grabovicu već stavili u treću zonu.
– Antunović je napomenuo da kod sebe ima podatke iza kojih stoji – navodi Lučić.
Pitanja o elaboratu Ekotoursa
Lučić se osvrće i na okolnosti u kojima je nastao elaborat Ekotoursa.
Gradsko vijeće Grada Dubrovnika odluku o zaštiti izvorišta Omble donijelo je 31. svibnja 2019., uz prethodnu suglasnost Hrvatskih voda.
Lučić navodi da je Vodovod Dubrovnik Ekotoursu za izradu elaborata platio 95.500 kuna, godinu dana prije nego što je usluga izvršena.
– Zašto je Vodovod Dubrovnik kao naručitelj posla izabrao Ekotours, i zašto je pored toga toj tvrtki platio elaborat 95.500 kuna godinu dana prije nego što je izvršila uslugu, nisu odgovorili na upit – ističe.
Podsjeća i da se Ekotours 2016. godine našao u središtu afere „suhi led“ te da je kasnije otišao u stečaj.
„Sama sumnja je dovoljna“
Za Lučića pitanje nije samo u tome tko je u pravu kada je riječ o klasifikaciji zone.
– Čak i da nije izvjesna činjenica o brzini podzemnih voda koje Grabovicu smještaju u drugu zonu, sama sumnja je dovoljna da se primijeni načelo predostrožnosti – tvrdi.
Podsjeća da je načelo predostrožnosti ugrađeno u hrvatsko zakonodavstvo o zaštiti okoliša.
– Odustat će se, odnosno neće se djelovati, obavljati djelatnost i/ili obaviti zahvati, koji imaju znanstveno dokazanu ili pretpostavljenu vjerojatnost štetnog i trajno štetnog utjecaja na okoliš – navodi Lučić zakonsku odredbu.
„Kad drmne 100 milimetara vode za sat vremena…“
Najizravniji je kada govori o argumentima kojima se pokušava isključiti mogućnost negativnog utjecaja Grabovice.
– Gradonačelnik prilike u kojima se nalazi smetlište zamišlja u sobnim uvjetima. Kad u oluji drmne 100 mm vode za sat vremena, i sav se krš od površine do dna šupljina pretvori u jedno vodeno tijelo, nema tih argumenata koji mogu isključiti negativne učinke – poručuje Lučić.
Podsjeća i na ranije ekstremne hidrološke događaje na području Srđa i Omble.
– Sjetimo se prije petnaestak godina kad je niza Srđ tekla bujica, a iznad Omble izbijala tri vodopada. Toga će, kako klimatska kriza raste, biti sve više – kaže.
„Voda ne teče nizbrdo“?
Lučić smatra da se cijela rasprava na kraju svodi na problematičan način razmišljanja – ako je administrativno određeno da je nešto u trećoj zoni, onda se pretpostavlja da opasnosti nema.
– To negiranje opasnosti, zataškavanje činjenica i falsificiranje stvarnih podataka, to je politika koja ovih dana pokazuje svu svoju pogubnost u Gospiću – navodi Lučić, povlačeći paralelu s problemima onečišćenja podzemnih voda na drugim odlagalištima.
A zatim zaključuje rečenicom koja ujedno daje naslov njegovu osvrtu:
„Po njima, voda ne teče nizbrdo.“
U slučaju Omble, međutim, upravo bi se od te činjenice trebalo krenuti – smatra Lučić. U krškom sustavu voda može vrlo brzo pronaći put kroz podzemne kanale, osobito nakon velikih oborina, a pitanje zaštite izvorišta zato se, prema njegovu mišljenju, ne može riješiti političkim uvjeravanjem.
Rasprava o Grabovici tako ostaje otvorena, ali Lučić smatra da bi se odgovor prije svega trebao tražiti u podacima: koliko brzo voda može putovati od područja Grabovice do Omble, što se događa nakon ekstremnih oborina i je li u slučaju postojeće sumnje primjereno prihvatiti niži ili viši stupanj zaštite.
Jer, kako slikovito poručuje karstolog, podzemna voda ne mari za administrativne granice – a pogotovo ne za politička priopćenja.
