Zašto u Noći teatra – promocija knjige? Metodom snalažljivosti, Studentski teatar Lero predstavio je večeras ‘Viatik Conte Iva’ autora Davora Mojaša jer im je, kazali su, u nedavnom udaru groma sve izgorjelo i nisu mogli izvesti predstavu.
Skice, nacrte, citate, crteže, asemblaže i kolaže koji čine novu knjigu Davora Mojaša predstavili su autor sam, Katja Bakija, predsjednica Lera, te povijesničar umjetnosti Ivan Viđen, a svojim su sudjelovanjem promociju dodatno uljepšale Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Matilda Perković i Ana Petrović, članice Lera.
‘Viatik Conte Iva’ Mojaš je objavio u sklopu svoje biblioteke Bosiok u grafičkoj opremi Nore Mojaš.
Knjiga na preko dvije stotine stranica uz brojne fotografije donosi poetske scenske reminiscencije Vojnovićevog književog opusa, njegovih dnevničkih zapisa, biografskih i životnih kronologija te raznih drugih priziva u fantazmagoričnim scenskim skicama, izmišljenim i stvarnim događajima i citatima iz Vojnovićeva života.
Predgovor je napisao Hrvoje Ivanković a pogovor Mira Muhoberac. Evo što su zabilježili:
PUT U SREDIŠTE VOJNOVIĆEVSKOG LABIRINTA
U svojim kazališnim traganjima, tijekom kojih je sa Studentskim teatrom Lero ispisao neke od najvažnijih stranica povijesti hrvatskog alternativnog glumišta, Davor Mojaš preplovio je čitavim arhipelagom kazališnih i književnih ekstrema i avangardizama, da bi na kraju uplovio u mirnu, sjetnu i bolećivo poetičnu luku dubrovačkih nadahnuća…Knjigu Viatik conte Iva nije nužno čitati slijedom kojim je napisana; svaki djelić tog mozaika nosi atmosferu, zaokruženost i pomaknutost cjeline, no čini mi se da je punoća čitateljskog doživljaja ovdje u velikoj mjeri povezana s prethodnim poznavanjem materije (Vojnovića; dubrovačke teme; „bolesti“ nostalgije i melankolije; pasatizma): bez toga Mojaševa knjiga intrigantna je spisateljska ekvilibristika, no s udjelom vlastitog predznanja ona postaje polazište uzbudljive intelektualne igre u čijem središtu nije samo posljednji veliki pjesnik Dubrovnika, nego čitav jedan svemir kojeg je konte Ivo stvorio ili, bolje reći, osvijestio svim poklonicima raguzejskog kulta.
Kulta koji, kako to svjedoči i ova knjiga, svemu unatoč još opstaje i isijava.
Hrvoje Ivanković
Lucidan i slojevit višežanrovski teatrin života s Konteom i sjećanja na Grad
Struktura ove Mojaševe knjige podnaslovljene Skice, nacrti, citati, crteži, asemblaži i kolaži bazirana je na postdramskom obzoru u kojem autor na prvi pogled nespojivo, na tragu poetike montaže atrakcija Daniila Harmsa, i iz perspektive lucidna performansa i konceptualne izložbe s poželjnom sinestezijom podjednako pozitivno dekadentne i nove osjećajnosti spaja veći dio Vojnovićeva opusa. Napisana kao lucidni (u)spomenar na remek-djelo kontea hrvatske književnosti, ova Mojaševa knjiga svjedoči o cjeloživotnom autorovu istraživanju života i djela Iva Vojnovića s kojim se Davor Mojaš višekratno susreće i kao kazališni redatelj i kao svestrani pisac i kao novinar i kao publicist i kao urednik i kao književnik. Kao u Beckettovu Svršetku igre i malim i velikim Tekstovima nizašto, kao u Harmsovim kazališnim i književnim kockama navodne otkačenosti i avangardnoga apsurda, sjedimo u kazalištu Vojnovićeva života kao počasni gledatelj i slušatelji Mojaševe knjige-teatra koja nam nudi vječni vojnovićevski i dubrovački nedovid u predočene slike, riječi, skice, tekstove, scene, sjene i pozornice ljubavi i sjećanja i kojoj/kojemu ćemo se uvijek vraćati kao malešnu a veliku oltaru naše dubrovačke, naše hrvatske, naše svjetske duševnosti s gosparom Ivom Vojnovićem podruku i s podsrcem s njegovim slikama i akordima.
Mira Muhoberac