Dubrovački gradonačelnik Mato Franković podijelio je na društvenim mrežama video sa sinićnjeg koncerta Tereze Kesovije, koji je održan u Kneževu dvoru, a pjesma „Nono, dobri moj Nono” potaknula ga je na osobno prisjećanje djetinjstva i obitelji.
U objavi je Franković istaknuo kako ga svaka izvedba te pjesme vraća na uspomene na njegova dva djeda – jednog iz Ponikava, kojeg su zvali Đede Maćo, te drugog iz Žuljane, Krešu.
Prisjetio se i ljetnih dana provedenih u Klačini, kada su kao djeca čuvali grožđe od divljih svinja, naoružani „pištoljima plašljivcima”, što je tada za njih predstavljalo veliku dječju avanturu.
Druga uspomena koju je izdvojio odnosi se na ranojutarnje odlaske u Žuljani, kada je s djedom i članovima obitelji odlazio u barku po mreže, u trenucima tišine, mora i izlaska sunca.
Franković je u objavi naglasio kako s vremenom ljudi odlaze, ali uspomene ostaju, te da ga upravo ta pjesma uvijek vraća na obiteljske trenutke koji su mu, kako je naveo, trajno obilježili život.
– Uvijek kad čujem ovu pjesmu, sjetim se svoja dva djeda.
Jedan je uvijek bio Đede – onaj iz Ponikava, Mato. Drugi je bio djed – onaj iz Žuljane, Krešo.
I baš uvijek, bez iznimke, kroz glavu mi prođu dvije slike.
Prva je Đede Maćo, kako su ga svi zvali. Braća i ja u kasnim noćnim ljetnim satima ležimo u maloj kućici u Klačini i čuvamo grožđe da ne dođu divlje svinje. Kupili smo na Liberana pištolje plašljivce, uvjereni da ćemo ih njima otjerati. Nama je to tada bila velika avantura, a danas jedna od onih uspomena koje zauvijek ostanu u čovjeku.
Drugo je jutarnje praskozorje u Žuljani. Djed Krešo, dundo Ivo i ja u barci. More mirno kao ulje, Žuljana još spava, a nas troje usred ljeta probijamo mirno more i idemo vaditi mreže. Nema puno riječi, samo more, sunce koje se izdiže i osjećaj da je cijeli svijet stao u taj trenutak.
Vrijeme prolazi, ljudi odlaze, ali posebne uspomene ostaju živjeti u nama. Zato mi ova pjesma nije samo pjesma. Ona me vraća njima.
Nono, Nono, dobri moj Nono – napisao je u objavi Franković.
