Napustio nas je gospar Jozo Ajduković, nekadašnji prvi kornist Dubrovačkog simfonijskog orkestra i omiljeni profesor koji je učio mlade svirati tamburicu od Prevlake do Pelješca i Neuma, pa i dalje i šire.
Kako je u svojoj kolumni u DuListu Ulicama moga grada zapisao Boris Njavro, Ajduković je osnivao, uvježbavao i vodio mnoge tamburaške, ali i mandolinske sastave, zborove, a uz to je sve te godine bio prvi kornist u Dubrovačkom simfonijskom orkestru.
-Cijeli život u glazbi. U zgradu u Kovačkoj ulici na broju 3. prvo je ušao koju godinu iza Drugog svjetskog rata, kao klinac tek stigavši u Dubrovnik iz rodnog Sinja, gdje je završio Franjevačku gimnaziju, postavši član tadašnjeg Kulturno – umjetničkog društva koje se zvalo ’29. novembar’, nazvanu u stilu tog vremena. To društvo postojalo je i prije tog rata, ali tad se zvalo baš tako. Pjevalo se, sviralo, djelovao je i vježbao u toj zgradi i zbor i orkestar mandolina i dramska sekcija i svašta je tu bilo, svakako veselo svaki dan i noć. A onda je u tu zgradu na broju 3, zgradu koju su tada mnogi u Gradu smatrali središtem kulture, uselio Orkestar. Gospar Jozo je odmah postao član, prvi kornist. I krenule su ozbiljnije probe. A koju godinu iza Orkestar je preselio u Karmen, tamo gdje danas Gradska glazba, a prostorije zgrade su preuređene u tri stana, koja su dodijeljena trojici članova Orkestra, te gospar Jozo u njoj ostaje živjeti s obitelji u stanu u kojem je i danas – zapisao je Boris Njavro o gosparu Ajdukoviću.
Ljubav prema glazbi gospar Jozo je prenio i svome sinu Denisu koji je kao kontrabasist dugogodišnji član Dubrovačkog simfonijskog orkestra.