I ja bih bila gradonačelnica, ma može i predsjednica Gradskog vijeća. I s tim bi se zadovoljila. Onih par tisuća kvadrata zemlje u zelenoj zoni provukla bih u građevinsko, dakako, a onu drugu parcelu, jes' da nije na meni (utoliko i bolje), e nju bi prenamijenila u… recimo u turističku zonu T1. E još kad bi se našla kakva parcelica, na primjer gradska, ne mora bit' velika, neđe između Orašca i Brsečinama… i fala Bogu, da je barem đe prvi red do mora… Ma ni to ne treba bit' na moje ime, spetljala bi nešto…
Ma ne, ne morate se strašiti, ne idem u izbore. Ne pada mi na pamet, ali ovi što su na vlasti imaju jako dobre vizije, kako što bolje samom sebi pogodovati.
Recimo, za Pera V. se to priča cijelo vrijeme. Ali sve te prenamjene, izmjene i dopune, od Dupca do Gorice sv. Vlaha, radi nekako sofisticirano. Ma ništa nije njegovo, čak ni svojtino. Tamo je Jozovo, na drugom mjestu Salhovo. On jadan skoro je bez gaća na g…. Tako i mora bit jer Pero V. je ipak gradski vijećnik.
Drugi je par rukava s predsjednicom Olgom. Tri je godine trpjela, mučala, gutala. Pune tri godine probavljala je i Andra i Pera V., činila akrobacije i kompromise. Ali znala je kako treba biti jaka, jer jednom, jednom će doći njenih 'pet minuta' i sve će ona to pozlatiti. Dobro ne baš pozlatiti, ali naplatiti, to da.
Kako su nju i Andro i Pero V. toliko dugo…, ma ukratko kako ih je tako dugo štitila i čuvala im leđa, naša je Predsjednica odlučila da je napokon došlo vrijeme da se i oni njoj oduže.
I nije ona ništa bez veze smislila. Dapače, rek'o bi čovjek koji pozna lik i djelo Pera V. da ju je, ako ništa drugo, barem savjetovao.
O čemu se zapravo radi… Ovako, predsjednica Olga, ima jedan bokun zemlje. Dobro, da joj sve to bude lakše voditi, a ako i kojim slučajem ovanca, pa treba ispisivati imovinsku karticu, dosjetila se Olga da sve to odmah prepiše svojim ćerima. Ali taj detalj nije baš ni bitan. Velika je to zemlja, nasljedstvo, sva u suncu, taman krasna za graditi kakve zgradice. I tako se naša Olga dosjetila da je najbolje tu parcelu prodati. Gradu, po mogućnosti. Naravno, svjesna je da tu ima jedan veliki problem… Ona je predsjednica, a ako proda Gradu, svak će znat kako je namjestila, ilitiga naštelila. I zato je ona mislila i mislila, malo se i savjetovala i ekola. Osmišljeno, gotovo pa realizirano.
A kako je Olga Predsjednica, po dogovoru s ona dva gore spomenuta, odlučila se za prenamjenu zemljišta. Naravno, ona to može, jer takvu točku stavi na dnevni red Gradskog vijeća i čeka da ovi ispod nje dignu ruku za taj prijedlog i izglasuju ga.
Za svoje parcele i one oko sebe, a taman se potrefilo da je to baš gradsko zemljište, odlučila je provesti prenamjenu, tako da to više ne bude neka 'dosadna' vjerska zona, već područje pogodno za komercijalnu namjeru, kakav veliki shopping centar. Ako čega fali u Gradu, onda je to trgovačkih centara. 'Ko bi joj zamjerio. I to je bila prva faza. Osmišljeno, pripremljeno, provedeno.
U drugoj fazi, treba naći kupca. Zainteresiranih ne manjka, dakako. I to je osmišljeno i dopola obavljeno. Kad ti isti zainteresirani kupe gradsku parcelu, Predsjednica će već nekako zapakirati i svoju, recimo za parking, ili za pristupnu cestu. Ma nebitno, može ostat i ledina, samo da se proda… Osmišljeno, ispregovarano, zasad na 'čeki'.
Sve k'o da neće, iz stranke joj je netko prosuo priču put medija. Ma nije to od zloće, ili što su je esdepeovci prozreli da je išla namjestit 'poso' samoj sebi. Ne, vjerojatno nisu više mogli trpjeti ustupke i kompromise. Mora bit da je tako, najprije…
Adio Vam