27. kolovoza 1849. godine, u Imotskom je rođen Ivan Rendić, čovjek čije je kiparsko dlijeto trajno i neizbrisivo oblikovalo vizure nekih od najpoznatijih javnih prostora našega Grada. Kao jedan od najistaknutijih hrvatskih kipara 19. stoljeća, Rendić je završio Akademiju u Veneciji, a njegov raskošan talent, tehnička minucioznost i osjećaj za kamen osigurali su mu status graditelja spomeničke baštine kojoj se i danas divimo.
Dubrovnik Rendiću duguje dva kapitalna i prepoznatljiva simbola. Prvi je monumentalni Gundulićev spomenik na istoimenoj placi u povijesnoj jezgri, podignut 1893. godine, na čijem je reljefu kipar maestralno prikazao prizore iz pjesnikova spjeva Osman. Drugi, jednako omiljeni simbol jest velika Amerlingova fontana na Brsaljama, smještena tik uz ulaz od Pila, koja desetljećima nudi osvježenje i predstavlja prvu estetsku točku susreta s Gradom za brojne posjetitelje. Fontana nosi ime po uglednom dubrovačkom trgovcu i meceni Ignaciju Amerlingu, koji je rad financirao i poklonio rodnome Gradu, dok je Rendić bio umjetnik koji je njezinu raskošnu zamisao s likovima iz Gundulićeve Dubravke vlastitim rukama uklesao u kamen.
Rendić je bio i ostao sinonim za umjetničku izvrsnost, predanost tradicijskom kamenu i vizionarstvo koje javni prostor pretvara u kulturno dobro. Dok danas listamo povijesne zapise i prolazimo pokraj njegovih djela, ona nam ostaju kao vječni podsjetnik na zlatno doba hrvatskog kiparstva i trajan ukras dubrovačke svakodnevice.
